Naša čitateljica Andreja se žali: imala je prometnu nesreću 2010. g. Kako osiguratelj nije htio platiti u mirnom postupku, jer se njegov osiguranik/štetnik žalio da nije kriv za nezgodu, An­dreja je tužila polovicu štete „…a drugu polovicu su rekli da će nam platiti kad dobijemo pravo­moćno rješenje„ (pretpostavlja­mo: presudu)… “ i sad kad smo dobili pravomoćnu presudu osiguratelj ne želi isplatiti ostatak štete, nego su nam rekli da je to otišlo u zastaru…“.

Nažalost, i ovaj slučaj poka­zuje koliko oni koji ne znaju svo­ja prava mogu loše proći u slu­čaju lakovjernosti i povjerenja u dužnika, ovdje – osiguratelja vo­zača koji je uzrokovao štetu. Na­ime, pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine računajući od dana kad je oštećeni saznao za štetu i osobu koja je štetu uči­nila (čl. 230.st.1. Zakona o obve­znim odnosima). Zastara se pre­kida samo priznanjem duga od strane dužnika, ovdje osiguratelja (v. čl. 240.st.1. Zakona o obve­znim odnosima) , odnosno podnošenjem tužbe protiv dužnika (čl.241. Zakona o obveznim od­no­sima). Priznanje duga može se učiniti izravno izjavom vjerov­niku ili pak posredno davanjem otplate, osiguranja tražbine i sl.

Osiguratelj očito drži da nije priznao dug, i da i dalje drži spor­nim drugi dio štete, zbog če­ga se poziva na zastaru toga dije­la štete. Ne znamo, doduše, o ka­k­vim se potraživanjima radi, odnosno koja to potraživanja Andreja nije utužila. No, “Pod­nošenjem tužbe radi ostvarivanja naknade jednog oblika štete ne prekida se zastarijevanje potraživanja naknade drugog oblika štete”, kaže Vrhovni sud u Rev.-925/88. Osim toga, presuda građanskog suda u jednoj stvari ne vezuje sud koji bi eventualno sudio u drugoj građanskoj parnici. Očito je, dakle, da naša čita­teljica ne bi uspjela s novom tuž­bom, jer se radi o zastari neutuženog (dijela, oblika) potraživanja. To što “…su rekli da će platiti drugu polovicu štete kad do­biju pravomoćno rješenje”, bez jasno i nedvosmisleno preu­zete obveze, teško bi se moglo smatrati priznanjem duga, iako bi kod moralnih osoba to bilo izvan prijepora. Ovako ispada da parafraziramo onu narodnu “obećanje lakovjernom rado­vanje”.