Dopustite li djetetu da nahrani psa ili da ga izvede u šetnju, razvijat će se njegovo samopouzdanje. Dijete će promatrati vaš odnos prema psu i vrlo će brzo shvatiti kad je pas učinio nešto dobro i za to bio nagrađen, a kad je učinio nešto neprihvatljivo pa je na neki način bio kažnjen
Ovo pitanje uvijek će si postaviti oni ljudi koji nikada nisu imali psa, jer oni koji su ga jednom imali, u većini slučajeva imat će ge opet, i tako kroz cijeli život... Nitko ne mora imati psa, ali s njima je život zaista ljepši, naravno, ako ste ljubitelj tih životinja.
Prijateljstvo čovjeka i psa seže daleko u prošlost. Njihov suživot još dalje. Zato i nije neobično što veliki broj ljudi prije ili kasnije poželi oplemeniti svoju svakodnevicu tako što će uzeti psa.
Suvremeni način života svih nas je udaljio od prirode, htjeli mi to ili ne. A upravo su kućni ljubimci djelić prirode u našoj neposrednoj blizini. Psi, unatoč našem velikom utjecaju, poštuju osnovna pravila prirode i ponašaju se u skladu s njima, te nas na taj način ponekad podsjete da i kod nas vrijede prirodni zakoni. Pas nam nudi svoju odanost i nepresušnu energiju te nas stalno podsjeća na snagu prirode i ljepote života.
Pas je oduvijek pomagao čovjeku u preživljavanju i to je bila njegova osnovna uloga, bilo da se radilo o čuvaru, lovcu ili pomagaču u ratovima.
Danas je situacija obrnuta te pas u urbanoj sredini treba čovjeka da bi preživio. Suvremeni je čovjek opterećen mnogobrojnim obvezama, što je dovelo do toga da su obitelji rijetko kad na okupu. Odrasli su često iscrpljeni i preumorni za igru s djecom, dok će se pas u svako doba rado poigrati navlačeći staru krpu ili kradući pokoju dječju igračku ili jednostavno trčkarajući po stanu. Njegovi nestašluci izmamit će osmijeh i od najumornijeg čovjeka. Tako nas psi prisiljavaju na kakvu-takvu aktivnost i onda kad mislimo da smo iscrpili i zadnji atom snage te da smo spremni samo za počinak. Pas će nas odvući od televizijskog programa i sjedenja u naslonjaču da ga izvedemo van, kao i zato da izađemo na kraj s nekom njegovom nepodopštinom. Dobro je poznato da svaki osmijeh i fizička aktivnost zlata vrijede, tako da je vrijednost psa i u ovom pogledu neprocjenjiva.
Zajednički život psa i djeteta svakako predstavlja zasebnu kategoriju kad govorimo o odnosu između čovjeka i psa, jer učeći od psa i o psu dijete može savladati mnoge vještine, postupno stjecati osjećaj odgovornosti, naučiti iskazivati osjećaje i njegovati ih te razlikovati dobro od lošega.
Primjerice, dopustite li djetetu da nahrani psa ili da ga izvede u šetnju, razvijat će se njegovo samopouzdanje. Dijete će promatrati vaš odnos prema psu i vrlo će brzo shvatiti kad je pas učinio nešto dobro i za to bio nagrađen, a kad je učinio nešto neprihvatljivo pa je na neki način bio kažnjen. Živeći sa psom, djetetu postaju bliski svi biološki procesi, pa tako i starenje i smrt. Kolikogod oproštaj s psom, koji nažalost kratko živi, bio bolan, uz primjereno pojašnjenje od strane roditelja, to će pomoći djetetu da shvati da je i to dio života.
Starijim ljudima pas je često jedino društvo, a priuštit će im mnoge vesele trenutke i u velikoj mjeri ublažiti osjećaj osamljenosti. Zanimljivo je da vlasnici pasa prigodom šetnje sa svojim ljubimcima nevjerojatno brzo uspostavljaju međusobni kontakt, što bi u današnjem otuđenom društvu bez pasa bilo nezamislivo. Prvi kontakt uvijek uspostavljaju psi: međusobno se njuškaju, oblijeću jedan oko drugoga, a kad se uzica vašeg psa zapetlja oko one druge, posve prirodno počnete razgovarati. Čak i ako su psi međusobno neprijateljski nastrojeni, to je sasvim dovoljno za početak razgovora između vlasnika. Takozvana "pasja" prijateljstva nerijetko izrastaju u prava prijateljstva jer se razgovorom o psima otkrivaju mnogi zajednički interesi.
Pas vam može u cijelosti promijeniti život. Na bolje. Zvuči nevjerojatno, ali slušala sam na stotine ispovijesti zadovoljnih vlasnika kojima je život postao mnogo sadržajniji otkad brinu o psu. Pas postaje zajednička briga svih ukućana, zbližava ih, prisiljava vlasnike na fizički aktivniji, a time i zdraviji život.
Mladim ljudima druženje s psom otvara pogled na drugačije oblike zabave od onih na koje su navikli te ih usmjerava ka društvu drugih mladih ljudi koji se bave psima i dio slobodnog vremena provode u šetnji šumom, umjesto u zadimljenim kafićima.
