Kako to obično biva, dobre namjere ne moraju uvijek imati i dobre rezultate. Borba protiv neosiguranih vozila svakako je socijalno važna i opravdana, ali se ne smije voditi na štetu onih koji su nedužni.


Zakon o izmjenama i do­punama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Na­rodne novine br. 5472013, od 7.5.2013.), među inim izmjenama i dopunama, do­nio je i novu odredbu, kojom je među isključenja iz osiguranja navedena u čl. 23. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOUP) uvrstio i t. 6. koja sada glasi: „Po osnovi osiguranja od automobilske od­govornosti pravo na nak­na­du štete nema - „Oštećena osoba koja je vlasnik ili vo­zač neosiguranog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći“. Odredba je, ne zna se na čiji prijedlog, pa mo­žemo reći da je to učinjeno na prijedlog predlagatelja Zakona, dakle Ministarstva financija, donesena u žaru borbe protiv prometovanja neosiguranim motornim vozilima po našim cestama. No, kako to obično biva, dobre namjere ne moraju uvijek imati i dobre rezultate. Borba protiv neosiguranih vozila svakako je socijalno važna i opravdana, ali se ne smije voditi na štetu onih koji su nedužni.

O.K., reći ćemo. Pa tko to po ovoj odredbi može biti nedužan? Vlasnik ne­osiguranog vozila vjerojatno ne može. On s velikom si­gur­nošću može znati da li je njegovo vozilo pokriveno osi­guranjem od odgovor­nosti ili nije. Uostalom, on je nositelj obveze sklapanja ugovora o osiguranju (v. čl. 22. st.1. Zakona o obvez­nim osiguranjima u prome­tu); novčana sankcija za kr­šenje obveze sklapanja ugo­vora o obveznom osigura­nju, koja iznosi od 5.000 do 50.000 ku­na, zapriječena je upravo vlasniku vozila (v. čl.65. ZOUP-a); njegovo ne­osigurano vozilo ne smije sudjelovati u prometu (v. čl. 4.st.1. ZOUP-a), itd. Nova odredba smatra da novčana sankcija neosiguranom vla­sniku vo­zila nije dovoljna i da mu treba natovariti još jednu sankciju - isključiti neosiguranog vlasnika iz osigura­teljnog pokrića. I dok mu novčana sankcija „ne gine“ kad ga prometna policija uh­vati u stanju ne­osiguranosti, bez obzira da li je neosiguranim vozilom nekoga ugro­zio, oštetio i sl., isključenje neosiguranog vlasnika iz osigurateljnog pokrića pri­mijeniti će se samo u slučaju kad je taj vlasnik sudjelovao u pro­metnoj nesreći i pretrpio štetu (materijalnu - na ne­osiguranom vozilu, ili osob­nu - smrt, ozljede) za koju je odgovoran neki dru­gi, recimo osigurani, vozač. ZOUP ne traži postojanje uzročne veze između či­nje­nice da je vlasnik vozila ne­osiguran i činjenice da je pretrpio štetu.