Još se sjećam srednjoškolskih dana kada mi je profesor iz motoristike stalno govorio i upozoravao nas, kako svugdje možemo pogriješiti kad popravljamo auto, samo nikada kod kočnica, inače "žlica"?! Što žlica, pitali smo mi? Poslije vaše greške, putnike ponekad samo žlicom mogu pokupiti ako se dogodi najgore, odgovorio je. Zgražali smo se kod takve usporedbe kao i vi sada, ali nam je svima zauvijek to ostalo u glavi. Zato, ako naiđete na mehaničara koji vam na kočnicama neće napraviti samo ono što bi vi htjeli ili mogli platiti, nego želi cijeli kočioni sistem dovesti u red, i stajati iza svog posla, pitajte da li mu je motoristiku predavao profesor koga smo mi od milja zvali Pajo. On je puštao i takve talente koji još danas misle da klip baca iskru na svjećicu, ali tko nije znao sve o kočnicama glatko je dobio komad pa je ljeti umjesto onih drugih komada gladio knjigu "Motora i vozila". Ne sekirajte se za one prve, oni ne radi kao automehaničari. Uglavnom su na višim pozicijama, i mlate puno bolju lovu nego pošteni mehaničari. To bi se moglo svesti pod onu staru: imala mama sineka dva. Jedan je bio pametan, a drugi automehaničar! Ruku na srce, ponekad se premalo cijeni njihov rad u odnosu na odgovornost koju imaju prilikom popravka. Što sam time želio reći? Dođe ponekad automobil kome više nije mjesto na cesti, nego bi ga zauvijek trebalo parkirati na groblju automobila da mu duša nađe mir ispod preše. Tako kockast, više ne predstavlja opasnost ni za druge, ni za svog vlasnika. No, što ćemo, kakav nam je standard, takvi su nam (uglavnom) i automobili. Majstore, nešto mi struže kod kočenja, promjeni pločice i ništa više. Imam sto pedeset kuna. No prilikom demontaže kotača, ukaže se loša situacija, disk postrugan i izoran od disk pločice kojoj se potrošila kočiona površina. Trebalo bi istokariti disk do ravne površine, ali tada bi on bio pretanak, pa bi došlo do pregrijavanja, te mogućeg iskrivljenja nakon stalne više temperature, pa bi pedala kočnice prilikom kočenja podrhtavala. Ni zaštitne gumice kočionog klipa nisu sjajne, a prilikom vraćanja klipa u početni položaj, osjeća se teško pokretanje, tj. zaribavanje. Što učiniti ako nema vlasnika? Kad je prisutan kod defektaže ili čeka u obližnjem kafiću, problema nema. Pokaže mu se stanje stvari, pa neka odluči. No kad mehaničar sam mora odlučiti o trošku, nekad ispadne pravi odgovorni majstor, ali je češća situacija da ga se proglasi "lopovom", jer je promijenio sve od reda i napravio veliki trošak. Kod novijih automobila uglavnom nema problema, jer su vlasnici svjesni vrijednosti automobila, a imaju i nešto više novaca. Zato neki mehaničari nerado uzimaju na popravak automobile starijih godišta. Razne Simce, stariji Renaulti, i ostali modeli, koji su odavno prešli granicu punoljetnosti, teško pronalaze garažu koja će ih vratiti u normalno stanje. Obično se majstor izvuče na nedostatak vremena ili dijelova, a oni arogantniji poprijeko pogledaju auto i vlasnika i podsjete ga da vozi "staru kantu". No ponekad ga se i uz malo truda i vremena može osposobiti da prođe bar još jedan tehnički pregled. Možda će drugu godinu biti puno bolja situacija u našoj Lijepoj. (zašto ste se nasmijali?). No vlasnici i starih i ne baš tako novih auta moraju biti svjesni nekih stvari. Ako su napr. vraćeni sa tehničkog pregleda, zbog lošeg kočenja ručne kočnice na jednom zadnjem kotaču, a nožna drži dobro, gotovo sigurno je da grešku treba tražiti u blokiranosti sajle ručne kočnice ili u lošim ferodama. Prilikom demontaže doboša, pronađe se greška u ferodama. Njihova zamjena je relativno jednostavna. Treba ih odvojiti sa nosača i odmaknuti od kočionih cilindara. No, gle do sada suhi cilindar odjednom se zamastio, tj. došlo je do propuštanja kočionog ulja. Tu nema dileme. Cilindar treba mijenjati. Dobro je ako je takav tip da u sebi nema korektor koji kod opterećenog stražnjeg kraja vozila sprječava da zadnji kotači koče prije od prednjih. Taj korektor imaju svi automobili, samo je kod nekih odvojen i nalazi se u takozvanom "petom cilindru". Dobro je zato jer nije skup. U protivnom se ispod dvjesto pedeset kuna ne može nabaviti, naprama onom od Yuga koji košta oko trideset. Pa kad mehaničar zbroji rad i dijelove ispadne ne baš mala svota. Ali uvijek vlasniku ostane ona dilema: do sada nije puštao, a kad se radilo, propustio je. Mehaničar, naravno nije čarobnjak, pa da može spriječiti ono što se spriječiti ne da. Jednostavno, klip je promijenio položaj, brtvena gumica je došla u poziciju ovalnosti ili poroznosti cilindra i brtvljenja više ne može biti. Ostavi li se takav cilindar na kočnicama, od propuštanja ulja po ferodama, doći će do zanašanja vozila i moguće nezgode. Zato, kad dajete kočnice na popravak sjetite se "žlice".