Teško je prihvatiti činjenicu da nešto ne djeluje i da je bolje od toga čim prije odustati. Tu je i strah od liječnika, koji na to možda neće gledati blagonaklono, a i pritisak okoline, koja se možda još uvijek nada čudu
Bez obzira na mnoge manjkavosti i stranputice, ne mogu sporiti da je suvremena medicina ponekad vrlo učinkovita, odnosno neophodna. Prišiju vam odsječeni prst i možete ga opet koristiti. Ili razdvoje sijamske blizance. Ili vrate u život onoga, tko je već zakoračio s one strane života. Sve to je za mene apsolutno fascinantno.
Ali, činjenica je da nisu sva medicinska područja jednako dobro pokrivena. Ponegdje se već godinama tapka u mraku, mada se to nikada javno ne priznaje. To je za pacijente osobito loše, jer ostaju u lažnom uvjerenju da medicina pruža tretman s najboljim izgledima. Uzbuna počinje kada ortodoksno liječenje vidljivo zakaže. Tada se pali crvena lampica i alternativni tretmani postaju prvi izbor. Nažalost, bolest je u međuvremenu napredovala i dragocjeno vrijeme ruši se poput kule od karata.
Dakle, neuspješni pokušaji liječenja pravi su gutači vremena. Zapravo, teško je prihvatiti činjenicu da nešto ne djeluje i da je bolje od toga čim prije odustati. Tu je i strah od liječnika, koji na to možda neće gledati blagonaklono, a i pritisak okoline, koja se možda još uvijek nada čudu. Dugi dani dvojbi razaraju životnu energiju koja je još preostala.
Sumnjičavost prema alternativi je ozbiljna barikada. Kako oni mogu pomoći, ako već ortodoksna medicina ne može? Hoće li mi napraviti još veću štetu? Koji je tretman za mene najbolji? Sve bi bilo puno lakše kada bi svijest o nekim notornim činjenicama postala dostupna na svim razinama. Jer, ono što čujete od medija dobrim dijelom je usmjereno prema profitu oglašivača, a ne prema vašem boljem zdravlju.
Jeste li čuli da medicina najavljuje lijek protiv raka unutar narednih 10, 20 ili 50 godina? Ukratko, u dalekoj budućnosti. A, jeste li čuli da su takvu istu najavu izvodili i prije 20 godina? Spasonosni lijek je uvijek u dalekoj budućnosti. Samo što se s protekom vremena pomiču i rokovi. Ne bi li bilo pošteno javno i nedvosmisleno priznati da tek poneki pacijent preživi nekoliko godina nakon liječenja citostaticima? Izgledi da se opći trend promijeni ekstremno su mali.
Puno puta sam vidio da „drugi pokušaj“ stvara čuda. Poznati su uspjesi dr. Williama Kelleya, koji je liječio više od 30.000 oboljelih od raka isključivo prirodnim metodama. (Njegova metabolička terapija i danas se smatra vrlo učinkovitom, ali već ima i boljih.) Broj izliječenih prelazio je 90%, ali samo ako oboljeli nisu bili prethodno zatrovani neučinkovitim terapijama. Kada mala bol postane velika najočitiji je znak da je optimalno vrijeme već prošlo.
