Amputacija noge

Amputacija noge ponekad je, na žalost, neophodan operativni zahvat kojim spašavamo život bolesnoj životinji. Amputacija ili eutanazija je dilema sa kojom se suoči svaki vlasnik kada je potreban ovako radikalan kirurški zahvat. Ako se radi o traumi noge koja je toliko velika da se ne može uspostaviti normalna funkcija ekstremiteta, prognoza je dobra i pas ili maca mogu proživjeti svoj normalan životni vijek bez jedne noge. Uvijek se postavlja i pitanje kvalitete života što ovisi o veličini psa, njegovim i vlasnikovim navikama. Naime, nije isto da li se radi o psu koji živi u dvorištu ili o psu koji živi u stanu. Isto tako nerjetko je presudna veličina psa. Mnogo lakše se vlasnici odlučuju za amputaciju ukoliko se radi o malenom psu. Prometne nesreće u gradskoj sredini glavni su krivac za traume pasa i mačaka. Udarac zadobiven pri srazu sa automobilom obično je toliko jak da povređene životinje skoro uvijek zadobiju jednu ili više fraktura ekstremiteta. Kada se radi o lomu koji nije moguće operativno sanirati ili o opsežnoj povredi mekih tkiva gdje je funkcija noge izgubljena ili pak o uništenim krvnim sudovima gdje donji djelovi ekstremiteta ostaju bez cirkulacije amputacija je jedina solucija. Indikacija za amputaciju su također ozbiljni urođeni defekti na nogama, no kod male štenadi i mačiča rijetko se koji vlasnik odlučuje za ovaj zahvat. Takvi defekti su vidljivi odmah po rođenju pa se većina vlasnika odluči za eutanaziju. Sasvim je drugačija i mnogo teža odluka kada se radi o psu ili maci koji žive sa vama nekoliko godina i praktički su član obitelji. Druga česta indikacija posebno kod mačaka je trauma radialnog živca. Opet su uzrok udarci (auto,padovi). U ovom slučaju na nozi ponekad nema nikakvih rana, no maca ili pas prednju nogicu drže savijenu tako da hodaju po gornjem djelu šapice (šapica se izvrće naopako jer zbog povrede živca životinja ne osjeća šapu). Na mjestu na šapi na koje se maca (pas) oslanjaju prije ili kasnije nastane rana, a zatim infekcija pa i gangrena. Treća indikacija , gdje je amputacija dio terapije su tumori i nerješive infekcije. Najčešće se radi o tumorima koštanog tkiva. Ako se radi o malignom tumoru treba dobro promisliti koliko je amputacija smislena, odnosno koliko ćemo amputacijom produžiti život životinji, a koliko ćemo joj operacijom smanjiti kvalitetu života. Osim u slučaju neoplastičnih bolesti amputacija je uvijek zadnja solucija indicirana samo onda kada više nema nikakve alternative kojom bismo spasili nogu psa ili mace. Mace ovakve zahvate podnose bolje nego psi i mnogo brže se adaptiraju na život na tri noge. Manji psi se bolje prilagode nego oni veliki. Amputacija je ozbiljan operativni zahvat kod kojeg je moguć gubitak većih količina krvi zato preoperativno obavezno kontroliramo krvnu sliku bolesne životinje. Anemične , mršave životinje nisu dobri kandidati za operaciju, pa ako je moguće zahvat odgodimo dok ne poboljšamo opće stanje pacijenta.Većina životinja dobro se adaptira na novonastalo stanje. No kada su mace u pitanju treba znati da takva maca ne može živjeti vani jer nije spretna kao prije. Ako su vlasnici spremni macu držati u kući, a radi se o povredi živca, amputacija u tom slučaju maci omogućuje sasvim normalan život.