Ljeto je idealno vrijeme za bicikletu i male izlete u predjele gdje se automobilom ne može, a za cipelcug je predaleko. Osim toga, kada premijer i ministar u vladi promoviraju rekreativni biciklizam na način da u svojim već zrelim godinama pedaliraju po Jadranu, možemo biti sigurni da je trend rekrecijskog i turističkog bicikliranja u porastu.
S jedne je strane ovaj vid aktivnog odmora idealan je za poboljšanje fizičke kondicije, jer nije naporan kao trčanje, nije polagan kao hodanje, a opterećenje lako mijenjamo planiranjem rute kojom ćemo voziti, ili pak promjenom brzine. Osim toga bicikl u svojoj statičkoj formi upotrebljavamo kao dio liječenja kod čitavog niza oboljenja, od artroze kuka i koljenja, pa sve do oporavka poslije srčanog infarkta. Zamjena sobnog bicikla sa klasičnim, stvar je navike, ravnoteže i dogovora sa liječnikom i fizioterapeutom, a redovita vožnja može i godišnji odmor sasvim lako i bezbolno pretvoriti u nastavak započenog liječenja neke od tih kroničnih bolesti.
Sasvim je druga priča bicikliranje po brdima i dolinama uz veliku pređenu kilometražu. Takva fizička aktivnost zahtjeva kakvu- takvu pripremu, a ne moram reći da nje, barem kad je o godišnjim odmorima riječ, nema. Ljudi prilično neozbiljno direktno iz kancelarijske fotelje sjedaju za svoj bicikl i već prvi dan učine više desetaka kilometara. Ako ovdje ostavimo po strani opasnost od pada i udarce kao ipak najčešće ozljede u biciklista, bilo onih profesionalnih, bilo rekreativaca, ipak se nerjetko vide i ozljede kojima je uzrok prenaprezanje. Tako upale tetive velikog butnog mišića sa prednje strane koljena, kao i tetiva koje su smještene u zakoljenoj jami vode na ovoj neslavnoj ljestvici. U stopu ih prati otok koljena i bolnost kod akutizirane hondromalacije, odnosno artroze u koljenom zglobu, što će reći pogoršanje oštećenja hrskavice usljed previše pedaliranja. Dalje se vide i upale tetiva u predjelu skočnog zgloba i stopala, a nerjetko i bolovi u križima pa čak i išijas. Ali nije nužno da bolovi i ozljede prate ovaj lijepi sport, niti da nam kvare ljetovanje. Tek nekoliko minuta pripreme prije i nekoliko minuta istezanja poslije, uz malo opreza tijekom vožnje bicikla spriječiti će većinu ovih ozljeda i učiniti bicikliranje znatno ugodnijim, kao u ostalom i čitav godišnji odmor.
Kao što je vidljivo, kritične točke kod vožnje bicikla su koljeno, skočni zglob i donji dio kralježnice. To će reći da prije kretanja na vožnju, treba dobro razgibati sve te strukture kružnim kretnjama, te ako je moguće učiniti nekoliko čučnjeva. To bi trebalo pokrenuti cirkulaciju krvi, limfe i zglobne tekućine, te smanjiti početni stres. Nakon dolaska na cilj, ma gdje on bio, neophodno je barem 5 minuta posvetiti istezanju i to sa naglaskom na mišiće butina, lista i leđa. Svrha istezanja jest pomoći najnaprezanijim strukturama da se opuste i s time direktno ubrzati njihov oporavak od fizičke aktivnosti, u ovom slučaju pedaliranja.
Toliki je broj ozljeda unutar biciklizma rezultat onoga što zovemo monotonim kretnjama. I dok se u drugih sportova izmjenjuju različiti dinamički sklopovi, ovdje to nije slučaj, već se posve identičan pokret ponavlja u dužem vremenskom razdoblju. To kod neutreniranih, ali i dobro pripremljneih biciklista uzrokuje mikrooštećenja u tetivnom i ligamentarnom aparatu, hrskavici zgloba i mišićima. Kako je brzina kojom tijelo može sanirati takve malene, ali česte i mnogobrojne ozljede neuporedivo manja od brzine kojom one nastaju, unutar kraćeg ili dužeg vremenskog roka dolazi do upale s kojom tijelo govori otprilike:"Dosta mi je, ne mogu više." Sve to ide u prilog neophodnosti adekvatne pripreme za ovu fizičku aktivnost, ali i brze reakcije i promptnog liječenja odmah po nastanku ovakvih stanja.
