Primjer prvi. Susjed iznad vas preuređuje stan. Nije vam jasno odakle mu novci, ali činjenica je da je sigurno puno potrošio. (Njegovi novci vas ne zanimaju.) Uostalom, neka radi što hoće, ali ta buka je nesnosna. Čitate novine, a on lupa. Slušate omiljenu sonatu, a on buši zid. Gledate utakmicu, a nešto teško škripi točno iznad glave. ZAR NE MOGU IMATI MALO MIRA? Što on misli, ako leži na novcima, da može maltretirati cijeli neboder? (Njegovi novci vas ne zanimaju.) DA LI TA BUDALA ZNA IŠTA OD BONTONA? Ne bi li trebalo obavijestiti zbor stanara? A policiju? Ženo, sutra ćemo prijaviti ovog idiota! Ma, kako se samo usuđuje… Gad jedan! (Njegovi novci vas ne zanimaju, a pogotovo vas ne zanima kako će čovjek srediti stan, a da ne pomuti vaš mir.) Vjerojatno je sve te silne novce i ukrao. Zbog takvih i živimo bijedno. Bijes vam izvire iz očiju, a niste ni primijetili da su se svi ukućani odmaknuli na sigurnu udaljenost. Predostrožnosti radi. Primjer drugi. Sin je zakasnio s tuluma. Iako se vrlo obazrivo pokušao opravdati, bujica visokih tonova sasjekla ga je na samom početku. (Na normalni ton ne reagira.) Znaš li ti koliko smo mi brinuli? Zar se nismo lijepo dogovorili kada ćeš se vratiti? Balavac jedan, ti ćeš nama kidati živce! Neću da te čujem ni vidim! MARŠ U SOBU! Dva tjedna nema izlazaka. (Dobio je što je zaslužio!) Slijedeća tri dana u kući je vladao muk. Svi su svakog izbjegavali. Dečko nije stigao reći da se auto od prijatelja pokvario. (Ili da mu se mobitel ispraznio.) A VIŠE MU DO TOGA NIJE NI STALO. Vremenom sam shvatio da su bijesni ljudi svuda oko nas. Naravno, te ljude nije ujela bijesna lisica. A nije ni bijesan pas. ONI SU, ZAPRAVO, VJEČNO NA NEKOGA ILI NEŠTO LJUTI. Tu ne mislim na one koji se tu i tamo malo naljute. To nije patološka ljutnja. Mislim na one, koji se ljute iz navike, koji se naprosto više ne sjećaju kako je to ne biti ljut. Mislim na one, koji s nepodnošljivom lakoćom prilijepe nekome etiketu kretena. Mislim na one, kojima je problem ono što drugim ljudima nije problem, koje nervira sve što vide, koji stalno o tome razmišljaju i KOJI SU IZ DANA U DAN SVE SRDITIJI. Budite uvjereni da takve ljude nervira i kada trava raste. Znate, bijesni ljudi stalno misle kako su povrijeđeni (sve se urotilo protiv njih), kako ih nešto muči, kako vratiti milo za drago i kako su postupci drugih uvijek grozni i užasni, usmjereni protiv njih i njihovog ponosa. To je život takvih osoba. S njima treba biti nevjerojatno oprezan. Samo mali impuls izaziva divljačko vrištanje. Teroriziranje šutnjom nije ništa manje neugodno, a može potrajati danima. Zar nije takav oblik ponašanja jako naporan? IMAJU LI TAKVE OSOBE VREMENA ZA IŠTA DRUGO, OSIM OPSESIJE O VLASTITOJ UGROŽENOSTI? Pokušajte bijesnim osobama pomoći, na način da se opuste i prestanu se ljutiti! Znate li što će vam reći? "Kako to misliš, da se opustim? Znaš li ti što mi je taj učinio? ZAR DA ME ČINI BUDALOM? Ma, polomit ću mu kosti ako treba, zadavit ću ga kao mačku. A ti meni da se prestanem ljutiti!" Tako je, ljutitog nitko ne može spriječiti da se ljuti, osim njega samog. A ON TO NE ŽELI. On vjeruje da je njegova srdžba korisna. I odbija prihvatiti bilo kakve činjenice i argumente, jer on je uvijek u pravu. Bijesni ljudi ne znaju za drugi, normalniji način ponašanja. To je njihov stil života i LJUTNJU RASTEŽU NA DANE, MJESECE I GODINE (gadno su zabrazdili i ne mogu se iz toga iščupati), a nisu ni svjesni da razaraju vlastiti život. Usput, unesrećuju svoju rodbinu i (rijetke) prijatelje. Nebrojeni su načini, kojima uništavaju sve oko sebe. O tome više u slijedećim brojevima. Slijedeći put: Tko voli ljutite?