„Uspio sam!“, jedva je na vratima izustio tata Šašavić, dopuzao do naslonjača i srušio se u carstvo snova. Iscrpljen, izranjavan, ali sretan. Mama se odmah uhvatila vađenja staklenog otpada iz rana, a vragolan Željko i mušičava Senka problijedili su od užasa. Željko je već gotovo izustio „JEDNU LOZU ZA SMIRENJE!“, ali je ubrzo postao svjestan da nije u društvu vršnjaka, nego pod budnom maminom paskom. (Poduku o utjecaju alkohola na raspad jetre Željkić je prošao barem desetak puta. Bolje je ne izazivati dodatne sate obuke.) A tata izgleda kao da je upravo prošao mafijaški obračun. Živ, ali jedva. Znate, tata je savjestan čovjek, koji brine o svom zdravlju. Bez obzira na trnoviti put do cilja. Dakle, iako vlada ozbiljna nestašica cjepiva protiv ptičje gripe (Zaražene ptice masovno crkavaju po balkonima, ali tu i tamo podlegnu i ljubitelji polusirovih bataka.), vlast je odlučila počastiti narod dodatnim, ali ograničenim količinama, kao svojevrsnim blagdanskim iznenađenjem. Naravno, privilegije u cijepljenju potpuno su isključene. Princip TKO PRIJE – NJEMU DJEVOJKA nadgledaju specijalne snage sigurnosti s primjerenim naoružanjem za obranu i napad. Nažalost, pokazat će se da je obrana od zaslijepljenih nasilnika vraški teška, želi li se izbjeći preventivni pokolj. Određenu nadu u uspjeh pruža ulazak u red pred cjepilištem dan ili dva ranije. Isprva su se dijelili listići s brojevima, ali zdravstvena služba brzo je od toga odustala. Nedopušteno trgovanje postalo je zabrinjavajuće. (Za dovoljno dobar broj nudio se bubreg.) Uz to, u gluho doba noći rade šake i bejzbol palice, vade se buzdovani i pištolji, lete zubi i proteze., ravnaju se nosevi i grizu ušne resice. (Unutar mase već su cirkulirale i kontaminirane injekcije, natopljene AIDS-om ili solnom kiselinom, ovisno o osobnom afinitetu.) Tatu su dohvatile (samo) krhotine stakla i pokoja šamarčina, a iscipelareni bubrezi nisu znatnije oštećeni. Tek, stoičko ignoriranje nasilja i junačko srce doveli su ga do zaštitne tekućine beskrajnog zadovoljstva, koja omogućava ulaz u zagađene ptičje kaveze, ali i uživanje u slasnom ptičjem rižotu. „Tatice, ponosim se tobom!“, neobično se raznježio Željko, slušajući jauke, popraćene pljuckanjem krvi iz gornje usne. „Znaš li da su i nas darivali, kako bi bili zdraviji?“ Pokazalo se da blagdanska zdravstvena družina obilazi škole, u akciji besplatnog pregleda stopala, kralježnice i očiju. Neizvađeni krajnici posebno su razmotreni kao potencijalno žarište infekcije. Naravno, određeni naknadni materijalni izdaci nužni su za iskorjenjivanje bolesti, ali vađenje krajnika svakako je blagdanski poklon za sve koji kupe ortopedske uloške, štake ili naočale. Ostali (s manjim potrebama) dobiju makar čokoladu, a rasplakanu potpuno zdravu djecu (rijetkost) pokušava se smiriti lizaljkom ili detaljnom rendgen-analizom organa po izboru. (Pregled i biopsija pluća isto su besplatni, ali čišćenje nikotinskog katrana naplaćuje se po izvađenoj kubikaži.) „Zapravo, ova božićna mukte-manija odvela me u bankrot!“, rezignirano se ubaci mama, kopajući oko osobito šiljastog stakalca, neposredno uz očnu jabučicu. „Sve badava, a cijela božićnica otišla na preventivne preparate. Jest da sam dobila i nagradni bon za mamografiju i gastroskopiju, ali čisto sumnjam da su i oni bez skrivenih izdataka.“ „Kako je počelo, morat ćemo isprazniti jedan ormar za vitamine i minerale, drugi za žešće ljekovite otrove, a treći za ortopedska pomagala. Plus ladica za dijagnoze, specijalne pretrage i sl. Plus dovoljno mjesta na hard disku za arhiviranje i analizu dragocjenih podataka.“, iznosi korisne savjete uvijek razložna Senka. A onda... „Kako smo se dogovorili, donijela sam papigicu na nekoliko dana, da je pričuvate. Bila je malo bolesna, pa sam...“, neprimjetno se ušuljala bolesno-šepava susjeda. Tekst je ostao u zraku, a pokretni članovi razbježali su se poput vjetra. BOLESNA PTICA!!?? Jauci otpornog cijepljenog tate i bolesno-šepave susjede u odlasku prekidaju blaženi mir. Eh, rane i pernati brbljavac. Da ne može gore.