Bolesti koje prenose krpelji

 

Osim što izazivaju lokalnu iritaciju kože na mjestu gdje su se uhvatili, krpelji mogu prenositi i neke bolesti, o čemu će biti govora u nastavku. Važno je zapamtiti da je idealno ako možemo reagirati prije nego se krpelj uopće zakači za životinju, što znači da trebamo preventivno tretirati i psa i macu tijekom cijele godine, kako bi stalno bili zaštićeni. Ponekad se na mjestu hvatanja krpelja razvije vlažni ekcem tzv. hot spot, jer psa jako svrbi pa si češanjem nastoji olakšati nelagodu. No, bjesomučno češanje rezultirat će nastajanjem rane na tom mjestu i još veće upale. Za sanaciju jednom nastalog vlažnog ekcema obično je potrebna pomoć veterinara.

Krpelji iz skupine Ixodide važni su i kao prijenosnici uzročnika nekih bolesti kao što su babesiosa, anaplasmosa, erlichioza te neka bakterijska oboljenja.

 

Na mjestu gdje se na koži nastanio krpelj dolazi do iritacije kože, a moguće su i alergične reakcije na neke sastojke sline krpelja. Osim što prenose uzročnike bolesti, neki krpelji imaju u slini peptid koji im služi pri odlaganju jajašaca, a toksičan ja za toplokrvne organizme. Taj otrov može izazvati paralizu kod domaćina. Kod takvih slučajeva dovoljno je odstraniti krpelja i znakovi bolesti će se brzo povući.

Oboljenje koje prenose krpelji, a o kojem je uvijek bilo najviše govora jest svakako babesioza ili piroplazmoza, iako je srećom ovdje u Primorju nemamo.

Babezioza je bolest koju uzrokuje protozoa Babesia canis odnosno Babesia gibsoni.  Ova protozoa je intracelularni nametnik, dakle živi i razmnožava se u stanicama svojeg domaćina Preko krpelja Babesia stiže izravno u krvni optok svog krajnjeg domaćina psa. Tu naseljava crvena krvna tjelešca i to obično u paru. Nakon određenog vremena dolazi do raspada crvenih krvnih zrnaca te progresivne anemije, što će izazvati cijeli niz simptoma.

 

Prvi simptom koji vlasnici primijete jest bezvoljnost te odbijanje hrane, što se događa zbog rasta tjelesne temperature koja može doseći 41° Celzija. Urin postaje taman, boje piva, a javlja se i žutica pa u nekim krajevima ovu bolest nazivaju maligna žutica. Stolica je intenzivno žute boje, pa je to jedan od bitnih podataka na koje nam ukaže vlasnik. Kod kroničnog oblika bolesti simptomi su manje specifični: oboljela životinja je depresivna, povremeno ima povišenu temperaturu, a apetit varira. U takvom obliku bolest može trajati tjednima pa i mjesecima. Rijeka s okolicom ne spada u posebno ugrožena područja, ali se ovo oboljenje pojavljuje sporadično. Ugroženo je područje Zagreba, cijelo Posavlje pa posebnu pozornost treba posvetiti psima koji dolaze iz tog dijela zemlje. Savjesni vlasnici koji primjećuju svaku promjenu na svom psu obično već pri prvom dolasku

na pregled navedu cijeli niz simptoma ove bolesti pa tako nama veterinarima uvelike olakšaju posao. Prvo pitanje veterinara koji je postavio sumnju na piroplazmozu bit će je li pas imao krpelja u posljednjih 20 dana, pri čemu je važno da vlasnik bude iskren, jer takav podatak vrlo je bitan za postavljanje dijagnoze.

 

Pas koji je prebolio babeziozu imun je jednu do dvije godine, ali u sebi nosi uzročnika bolesti, pa se krv takvog psa ne može upotrijebiti za transfuziju drugom psu. Lijekovima odstranimo većinu prisutnog uzročnika, a u nekim slučajevima samo spriječimo njihovo daljnje razmnožavanje, te tako daljnji tijek bolesti.

Zaštita protiv krpelja potrebna je uvijek, no imajte na umu da je posebno važno zaštititi psa ako putujete u druge krajeve zemlje gdje je učestalost ove bolesti mnogo veća nego kod nas. U našim krajevima češće se srećemo sa Anaplasmosom, koju također prenose krpelji.

 

 

Danas su nam na raspolaganju brzi krvni testovi sa kojima možemo relativno jednostavno dijagnosticirati ovo oboljenje.

Važno je naglasiti da većina sredstava protiv krpelja djeluju tako da se resorbiraju s kože u krv te ih treba primijeniti nekoliko dana prije putovanja kako bi njihovo djelovanje bilo optimalno.