Branitelj s manje od 100 dana rata

Vezano za vaš prijašnji odgovor na portalu za pitanje "Ima li žrtva pravo znati psihijatrijsku dijagnozu optuženika?", ispada da psihički bolesna osoba nema apsolutno nikakva prava na sudu kada se radi o suđenju s, nazovimo, "zdravom" osobom. Sud vjeruje samo tužiteljici zbog dijagnoze optuženika, iako po vašem odgovoru ta osoba ima sva prava – pa čak i da sakrije dio istine koja bi je možda teretila, ako je svojim ponašanjem djelomično izazvala događaj. Nema drugih svjedoka. Na koga se primjenjuje Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i ima li ikakvu ulogu u postupku?

Osoba je psihički bolesnik koji je pušten da se brani sa slobode. Tužiteljica (privatna osoba) je o tome obaviještena rješenjem suda (ima na to pravo po zakonu), ali je uz rješenje dobila i podatke o njegovoj psihijatrijskoj dijagnozi, njegovom psihičkom profilu i statusu. Postoji li zakon kojim je sud ovlašten privatnim licima odavati takve podatke?

Brat i ja smo bili suvlasnici zemljišta. Svoju polovicu parcele darovao sam sestri, ali ona nikada nije uknjižila ugovor. Na bratov zahtjev, uz prijetnju tužbom, pristao sam na diobu zemljišta, i sada smo brat i ja upisani kao vlasnici svaki svoje polovice. Nažalost, sestra je preminula, a darovni ugovor nije predan u gruntovnicu. Imaju li sada njezini nasljednici pravo na taj darovni ugovor i ulazi li to zemljište koje sam joj darovao u njezinu ostavinu? Više puta smo razgovarali o tome – govorila je da joj je žao uzeti to zemljište jer je u boljoj financijskoj situaciji nego ja. Predlagao sam da ja odnesem ugovor u gruntovnicu ako ona pokrije troškove prijevoda, ali nije pristala. Na kraju mi je predložila sporazumni raskid ugovora. Dogovorili smo termin na sudu, ali je nažalost iznenada preminula od infarkta.