• Svi su u radnom „lancu“ vrlo jednostavno posložene karike....te je lako uočiti gdje i kada koja karika „puca“. Ipak, dovoljna je jedna takva osoba u timu pa da cijeli tim - ne funkcionira


„Ma, to ti je gotovo za 5 minuta.“, kaže šef. Zinete u čudu, otvorite usta da nešto kažete, kad čujete dalje:
„Dobro možda nije dovoljno 5 minuta, nego sat-dva !“, nadopuni šef svoju uputu.

Hvatate se za glavu, jer nema šanse kraj svih drugih stvari održati takav radni ritam. Šef gleda vašu zabezeknutu facu, pa doda:
„No, dobro, svakako da bude gotovo danas - do kraja radnog vremena!“, kaže kao konačnu naredbu i ode...

Svakodnevnica nas na poslu često „melje“ velikom brzinom: sve mora biti gotovo „za jučer“, jer je danas već prekasno. Naši pretpostavljeni, koji bi trebali biti naši najbolji suradnici, često zahtijevaju od nas nemoguće stvari. Što je najgore, ponekad i mi sami sebi namećemo zastrašujući tempo! A ima i onih trećih, kojih se takvo što - ne dotiče previše...

Ipak, sagledajmo koliko stvari i zadataka umetnemo u 8 radnih sati? Previše ili premalo? Koliko smo puta produžili radni dan, jer nismo sve stigli obaviti? Da li se pak neki dosađuju na poslu, dok su drugi preopterećeni? Da li su naši prioriteti ispravno odabrani? Da li je bilo prekida u planiranom radu, naravno uvijek s izlikom da bi se nešto „na brzinu“ sredilo, jer je tobože važnije? Koliko su takvi prekidi trajali? Koliko je ukupno u danu takvog „ukradenog“ ili kaotičnog radnog vremena? Gdje nam „šteka“ organizacija? Imate li svaki dan zbog takvih situacija – glavobolju?

Primjeri su samo naizgled banalni, kao ovaj prikazan u uvodu, ali posljedice su vrlo štetne: nerealni zahtjevi, prenošenje  nervoze, krivnje i odgovornosti na druge za situaciju na koju oni nemaju utjecaja, loša radna klima i usluga... Radni zadatak koji ima rok „za jučer“, često nije ništa drugo nego organizacijska „greška u koracima“ jednog ili više šefova, odnosno vanjskog klijenta, koji zahtijeva od drugih nešto što je sam propustio učiniti na vrijeme!

Svi su u radnom „lancu“ vrlo jednostavno posložene karike....te je lako uočiti gdje i kada koja karika „puca“. Ipak, dovoljna je jedna takva osoba u timu pa da cijeli tim - ne funkcionira. Što jedan može pokvariti, njih stotinu ne može posložiti...I na kraju svi su – razmrdani! I posao, i ljudi!

Čudno je kako u našem modernom dobu zaboravljamo da brže nije uvijek i - bolje! Zbog tog razloga, osoba koja ZNA ŠTO RADI, u prvom redu mora biti staložena i iskrena kad donosi odluke, i to ne samo prema nekima, nego prema svima koje te odluke „zahvaćaju“, tj. prema sebi i svojim najbližim suradnicima, kao i prema klijentima, a također i neovisno o tome da li je nekome nadređena, podređena ili je u ravnopravnom, suradničkom ili klijentskom odnosu.

Ako su poslovne odluke donijete nakon detaljnog uvida u neku situaciju, tj. dovoljno promišljeno, a radni zadaci uokvireni u realnom roku i s dobrim poslovnim temeljem, te ako su odluke izložene na miran i argumentiran način, biti će moguće skladnije odvijanje posla, što će kao rezultat imati bolju kvalitetu usluge ili proizvoda, povećanu efikasnost – poslovnu i financijsku, a o radnoj atmosferi i povjerenju klijenata da ne pričamo...