Zar se sve svodi na broj, dijagnozu i skalpel? Zar nije bilo nikakvog razgovora s pacijenticom prije operacije? Zar kirurg nije primijetio da reže zdravi bubreg? Preopterećenost, nezainteresiranost, aljkavost ili informatička nepismenost?
Još se vuku repovi zle sreće Miroslava Maškarina, koji je u bolnici ostao bez zdrave noge. Uvjetna kazna za teški i trajni invaliditet te nemoralno razvlačenje procesa oko pravedne odštete žalosni su epilog nečega što se nikada nije ni smjelo dogoditi. Najnovija tragedija u dubrovačkoj bolnici možda i nema toliko katastrofalne posljedice, ali je razina nemara i indolentnosti neopisiva.
Dakle, što reći o zamjeni pacijentica istog prezimena, a sličnog imena, odnosno što reći o bezrazložnom vađenju zdravog bubrega? Tko je zakazao? Pozivanje na isto/slično ime i prezime teško da se može prihvatiti kao iole suvislu ispriku. Žene imaju potpuno različite dijagnoze, s različitih su odjela, a ni razlika u godinama nije mala. Gotovo 20. Znate, postoji adresa, matični broj, OIB i puno drugih načina identifikacije. Zar osoblje toliko slabo poznaje pacijente i njihove nevolje? Zar je otuđenje zavladalo i tamo gdje bi ga najmanje očekivali? Zar se sve svodi na broj, dijagnozu i skalpel? Zar nije bilo nikakvog razgovora s pacijenticom prije operacije? Zar kirurg nije primijetio da reže zdravi bubreg? Preopterećenost, nezainteresiranost, aljkavost ili informatička nepismenost?
Upomoć, gdje je nestao čovjek?
Naravno, sramotni događaj pokušao se sačuvati od očiju javnosti. No, kada je već sve došlo do medija, potencijalno odgovorni se sakriju ili pokušavaju bagatelizirati. Ravnatelj bolnice Branko Bazdan govori o „propustu“ manjih razmjera, dok ministar Milinović kaže da se i bez jednog bubrega može dobro živjeti. Znači, bubreg više ili manje… (Slijedom iste logike, može se živjeti i bez plućnog krila, slezene, želuca i još koječega.) Mediji špekuliraju o mogućim kaznama. Opomena ili ukor? Razina vrijednosti očito je izgubila svaki smisao. Propusti i nemar u liječenju sankcioniraju se daleko blaže od propusta u drugim djelatnostima.
I nemojte misliti da su ova dva opisana slučaja izolirani incidenti. To je vrh ledenog brijega. Otkako pišem o medicinskim temama, saznao sam za brojne problematične slučajeve, od sumnjivih smrti do pogrešnog liječenja s teškim posljedicama. Nitko od uključenih nije odgovarao, do podataka se teško ili nikako dolazilo, čak i kada je u pitanju najbliža rodbina. Zavjet šutnje, gdje struka „pokriva“ sve propuste, uobičajena je praksa. Ako i dođe do odštete, ona je niska. Vrijednosti života i zdravlja nestaju u sudskim spisima, borba s vjetrenjačama nikada nije laka.
