• Nažalost, mnogi uspješni poslovni ljudi, osim što „tjeraju“ sami sebe na prekomjeran i iscrpljujući rad, očekuju i od svih drugih u svojoj blizini  da žive na isti- „ropski“ način. Postavljanjem takvih „normativa“, nenormalno ponašanje ubrzo postaje normalno za svih u radnoj sredini, a tko ne može izdržati tempo, ispada iz „kruga suradnika“ ili „igre uspješnosti“!

„Pune su bolnice uspješnih ljudi!“, kaže mi prijatelj prije neki dan. Ova paradoksalna rečenica zapara mi uši i pomislim kako je to stvarno – istina.

Tko su ti „uspješni“ oko nas i koliku su cijenu spremni platiti? Također se postavlja pitanje – u čemu su uspješni? U dokazivanju pred konkurencijom na tržištu ili pred poslovnim partnerima, rodbinom i prijateljima? U rješavanju nelikvidnosti i gubitaka ili  u „trčanju“ za novcem, kojeg kao da nikada nema dovoljno? U ostvarenju poslovnih planova i budžeta koji su u njihovim tvrtkama visoki „do plafona“?

Kamo je nestao i u što se pretvorio njihov – život? Koji je smisao tako uspješnog života, ako završava u bolnici? Koliko si visoko postavljaju letvicu uspjeha? Kolika je zapravo cijena takvog „uspjeha“? Prikovanost za krevet? Invalidnost? Smrt?

Ritam poslovanja 7 dana tjedno, 12-14-16 sati na dan i 360 dana u godini uzima svoj danak u našem modernom dobu. „Poslovnjaci“ voze kroz svoj život brzinom „vozača formule 1“ i gotovo redovno završavaju „u boksu“, s probušenom gumom tipa - „infarkt“. Možemo reći da  postaju – mašine, koje ne idu na servisiranje, dok se ne pokvare i stanu!

Nažalost, mnogi uspješni poslovni ljudi, osim što „tjeraju“ sami sebe na prekomjeran i iscrpljujući rad, očekuju i od svih drugih u svojoj blizini  da žive na isti-„ropski“ način. Postavljanjem takvih „normativa“, nenormalno ponašanje ubrzo postaje normalno za svih u radnoj sredini, a tko ne može izdržati tempo, ispada iz „kruga suradnika“ ili „igre uspješnosti“!

Uspjeh, neuspjeh, reputacija, slava, „potrebe“, pohlepa, užici – sve konačno gubi na važnosti, kada se „Bolest od Uspjeha“ aktivira te tako zaustavi „uspješnog“ poslovnog čovjeka na njegovom putu bez mjere. Nažalost, također je pravilo da se jedva oporavljeni bolesnik vraća svojim starim nezdravim navikama, jer drugačije i ne zna, a „nema vremena“ niti učiti...

Poslovnjaci rijetko razumiju poruku koju im bolest šalje – npr.  kao kad nas nešto lupi po koljenu (što zaboli) i kaže: „Stani malo, zabrazdio si! Razmisli o svom životu, pa kreni drugačijim putem!“

Zato slušajte i one blage signale koje vam tijelo upućuje, a koje zanemarujete, kao što su: umor, nesanica,  veliki trbuh, nabuhli kapci, crni podočnjaci, vrtoglavica, lupanje srca i visoki tlak, problemi s kožom, kostima i zglobovima, razni kamenci i česte upale nekog organa, povremena probadanja ili bolovi ili ukočenost...

Ne zanemarite ni „znakove početnog alarma“ tipa - čašica previše, televizora previše, hrane previše, kilometara previše, ljutnje previše, rezervne tabletice u torbi - „za svaki slučaj“.... Štoviše, prepoznajte i dočekajte te znakove kao ponovni dolazak davno izgubljenog prijatelja – tj. sebe samog...

(illustration by: Hilde Vanstraelen)