U periodu od 1.1.2009. pa do 31.3.2009. u tijeku je akcija cijepljenja pasa protiv bjesnoće. Iako se o ovoj bolesti mnogo govori svake godine, nikada nije na odmet ponoviti o kakvom se oboljenju radi, te podsjetiti sve vlasnike pasa na njihovu zakonsku obvezu.

Ukoliko se pojave simptomi oboljenja, bjesnoća je fatalna, sa rijetkim iznimkama, jer virus napada centralni nervni sustav. Bjesnoća je raširena po cijelom svijetu sa izuzetkom nekih otočnih država, koje su zemljopisno izolirane. Tako se smatra da su neke države već dugi niz godina bez bjesnoće, a iste imaju i strože uvjete za uvoz životinja. To su Velika Britanija, Švedska, Norveška, Finska, Island, Japan, Australija, Novi Zeland, Singapur te pacifički otoci. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kaže da se slobodnom od bjesnoće smatra ona država u kojoj nije bilo niti jednog slučaja bjesnoće dvije godine, a provodi se strog nadzor životinja pri ulasku u državu kao i kontrola divljih životinja pa i njihova vakcinacija. Zbog toga je sada lista država u kojima nema bjesnoće mnogo duža od navedene.

Oboljeti od bjesnoće mogu sve toplokrvne životinje s time da su neke vrste prijemljivije od drugih. Tako su ptice najotpornije. Lisice, drugi divlji kanidi i šišmiši su najprijemljiviji, dok psi, mačke i ljudi spadaju u srednje prijemljive vrste. Virus bjesnoće je labilan virus koji ne perzistira u okolini. Divlje životinje su rezervoar bjesnoće u mnogim dijelovima svijeta, ali životinje koje žive sa čovjekom poput pasa i mačaka, najvažniji su izvor bjesnoće za ljude. Urbana bjesnoća je ona kod koje su glavni rezervoar virusa upravo psi. Ovakva epidemiologija bjesnoće uobičajena je u zemljama srednje i južne Amerike, Afrike i Azije gdje je vrlo velik broj pasa lutalica koji slobodno žive, razmnožavaju se, a i velik broj pasa koji imaju vlasnika nije cijepljeno. Tzv. salivatina bjesnoća jest ona kod koje su rezervoar virusa divlje životinje. U Europi od divljih životinja virus bjesnoće najčešće srećemo u lisica, dok su u Sjevernoj Americi to rakuni. U nekim dijelovima svijeta prisutne su istovremeno i urbana i salivatina bjesnoća.

Virus bjesnoće mora doći u kontakt sa završecima živaca te mora ući u živčano vlakno da bi se razvila bolest. Infekcija nastaje primarno kontaktom inficirane sline bijesne životinje sa nervnim vlaknima i to kao rezultat ugriza bijesne životinje. Osim ugrizom, bjesnoća se može prenijeti, ako slina koja sadrži virus dođe u direktni kontakt sa svježom ranom ili sluznicom oka ili nosa. Virus se neće prenijeti kroz netaknutu kožu.

Cijepljenje pasa protiv bjesnoće u našoj je državi obavezno - propisano je zakonom. Cijepljenje mačaka nije obavezno, no ukoliko je maca slobodna, a živite na periferiji, svakako i to preporučujemo kako biste zaštitili i macu i sebe. Važno je naglasiti da cijepljena životinja ne postaje imuna istog trena kada primi cjepivo, već tražimo od vlasnika da cijepljenu životinju naredna 3 tjedna drži isključivo u kući (mačke) kako bismo bili sigurni da je organizam imao dovoljno vremena odreagirati na cjepivo. Važno je znati da se cijepiti mogu samo zdrave životinje, jer je inače efekt cjepiva upitan. Osim preventivnim cijepljenjem, ovu opaku bolest preveniramo i kontroliranjem populacije pasa i mačaka lutalica. Dakle, imate li necijepljenog psa, ponašate se neodgovorno prema sebi i svojoj okolini. Šteta koja može nastati zbog toga je neprocjenjiva, pa ovim putem apeliram na sve vlasnike pasa i mačaka da što prije cijepe svog ljubimca. Imajte na umu da je ugriz psa ili mačke nešto što se događa često jer je to u njihovoj prirodi, pa se smatra normalnim ponašanjem ovih životinja. Cijena cijepljenja u akciji ove godine iznosi 130,00 Kn.

photo by Sirisak Chaiyasook