Infekcija corona virusom prvi je puta opisana 1971, dakle radi se o relativno “novoj” bo­lesti. Corona virus koji uzrokuje proljev kod pasa vrlo je srodan mačjem corona virusu. U eks­perimentalnim uvjetima pasji corona može inficirati mačke i obrnuto, no nije poznato da li se to događa i u prirodnim uvjetima.

Na virus su osjetljivi psi svih starosnih skupina, no klinički simptomi infekcije razvijaju se uglavnom kod mlade štenadi. U fecesu inficirane štenadi može se naći 2 genotipski različita co­rona virusa.

Virus se izlučuje izmetom, a drugi pas inficira se oralnim putem. Inficirani pas virus iz­lučuje stolicom cca 9 dana po infekciji, no opisani su slučajevi kada je inficirano štene izlu­či­valo korona virus i do 6 mjeseci. Ciljne stanice virusa su epi­telne stanice crijevne stjenke. 2 do 3 dana nakon infekcije javlja se proljev koji traje do 3 dana, a crijevne stanice se oporavljaju otprilike nakon 7 dana od in­fekcije.

Infekcija samo corona virusom obično je blage naravi sa niskim mortalitetom, no ako istovremeno dođe do infekcije sa parvo virusom, dolazi do obo­ljenja koje je puno ozbiljnije nego infekcija samo parvom ili samo koronom. Možemo reći da se ova dva virusa udruže i na­prave ogromnu štetu na crijev­noj sluznici. Kod ovakve “dvo­struke” infekcije smrtnost je vrlo visoka.

Infekcija samo coronom mo­že biti smrtonosna za oslab­ljeno štene ili pak ono koje je preboljelo infekciju parvovirusom. Smrtnost je viša, što su oboljeli štenci mlađi.
Kod corone je inkubacija vrlo kratka, nakon 1 do 3 dana nastupaju proljev i povraćanje, virus je vrlo zarazan. Za razliku od infekcije parvovirusom, kod korone obično nemamo nizak broj leukocita u krvnoj slici. Proljev može trajati samo 2 da­na, ali i do nekoliko tjedana.

Sekundarne infekcije bakterijama, paraziti ili infekcija drugim virusima (parvo, rota) mogu značajno produžiti i po­goršati tijek corona viroze.

Vakcina pruža zaštitu od kli­ničke bolesti (ne 100%-nu), ali ne pruža zaštitu od infekcije. To znači da cijepljen pas može “po­kupiti” virus i izlučivati ga u okolinu, ali je manja vjerojatno­st da oboli nego ako nije cijep­ljen.

Svjetski stručnjaci prepo­ručuju da svaki veterinar sam procjeni da li će klijentu suge­rirati cijepljenje ili ne ovisno o epizootiološkoj situaciji u da­nom mjestu ili gradu.

Nuspojave kod ovog cijep­ljenja, moguće su kao kod apli­kacije bilo koje druge vakcine.