Ako negdje postoji kontinuirana i bezočna zdravstvena propaganda, onda je to kod cijepljenja. Pranje mozga o neophodnosti cijepljenja već je pomalo i dosadno. Digni rukav... ubod... i spasonosna tekućina već kola po žilama. Mama je sigurno vesela, doktor zna što radi i BOLEŠTINE NEĆE BITI. Dobro, malo crvenila oko ubodnog mjesta i još neke sitnice... SITNICE??? Siguran sam da vam o stravičnim mogućim posljedicama cijepljenja nisu rekli ništa. Znate li da vam prijete PARALIZA, ENCEFALITIS, MENINGITIS, ANAFILAKTIČKI ŠOK I SMRT? Pa artritis, astma, glavobolja i eskalacije alergija? Smetnje u krvotoku, neurološke posljedice... Invalid umjesto zdravog djeteta? Primjera je bezbroj.

U SAD su 1976. godine najavili veliku epidemiju svinjske gripe. Spasonosno cjepivo trebalo je smiriti paniku u masama. I što se dogodilo? MRTVE SU IZNOSILI IZ PROSTORA ZA CIJEPLJENJE! Kada je broj mrtvih prešao 300, a broj paraliziranih 1000, akciju su zaustavili. Uz to, najavljene epidemije uopće nije bilo, iako je procijepljenost ostala mala.

Sindrom nenadane smrti dojenčadi odnese svake godine u SAD oko 10.000 života. Pretpostavlja se da je BAREM ZA POLOVICU SMRTNIH ISHODA ODGOVORNO DTP CJEPIVO (protiv difterije, tetanusa i hripavca). Nakon jedne akcije cijepljenja australskih domorodaca, umrlo je čak 50% cijepljene djece. Cijeli slučaj je odmah zataškan. Hm, loša sreća?

U Japanu su 1976. godine uveli masovno cijepljenje protiv gripe za djecu. Tada je cijepljeno 17 milijuna djece. No, kasnije su utvrdili da je EPIDEMIJA PODJEDNAKO POGODILA CIJEPLJENE I NECIJEPLJENE. Kampanja je zaustavljena zbog očite neučinkovitosti, a sudske tužbe zbog fatalnih ishoda i invalidnosti vukle su se godinama. Država je na kraju platila milijunske odštete.

Neki nezavisni istraživači već odavno su utvrdili da se cjepiva ne testiraju na znanstveni način. NI ZA JEDNO CJEPIVO NE PROVODE SE NIKAKVA DUGOROČNA ISTRAŽIVANJA S KONTROLNOM GRUPOM. Reakcija na cjepivo definirana je tako da se kaže da sve negativne reakcije na cjepivo dolaze vrlo brzo nakon davanja injekcije. Ali, to nema puno smisla. OZBILJNE NEUROLOŠKE REAKCIJE JAVLJAJU SE POSTEPENO I ČESTO SU POGUBNIJE OD KRATKOROČNIH. (Autizam je nekada bio vrlo rijedak. Konkretnije, BIO JE RIJEDAK DOK SE NIJE POČELO MASOVNO CIJEPITI.) Uostalom, ako vas kemijsko trovanje MOŽE UNIŠTAVATI GODINAMA, zašto to ne bi bio slučaj i sa cjepivima, u kojima je smiješano svašta, uključujući FORMALDEHID I ŽIVU? Naravno, liječnici nerado prijavljuju teške nuspojave, a pogotovo nerado išta povezuju s cijepljenjem. Cijela filozofija mogla bi se srušiti kao kula od karata. U pozadini svega kriju se dvije vrste problema: laboratorijska zagađenja i sistemska zabluda.

Zaboravite na to da su laboratoriji najčistija mjesta na svijetu. Majmunski virus SV40 već se našao u cjepivu protiv dječje paralize (radi se od majmunskih bubrega). KASNIJE JE TAJ VIRUS NAĐEN U TUMORSKIM TKIVIMA. U istom cjepivu protiv pronađena je i tzv. „ameba koja jede mozak.“ Dalje, virus ptičjeg raka nađen je u MMR cjepivu. Ovakvi i slični kontaminati javljaju se kontinuirano. Hoćete li naići na nešto od toga zavisi o čistoj sreći. Jedan istraživač je zapisao: „U cjepivima možete otkriti zbunjujuće materijale. ZNATE DA NE BI TREBALI TAMO BITI, ALI NE ZNATE ŠTO TOČNO IMATE. Vidio sam i nešto što je sličilo na fragment ljudske dlake. A strana bjelančevina može značiti bilo što, uključujući i IZLUČEVINU VIRUSA. Neki kontaminati ostaju neotkriveni, zato što ih se i ne traži. Što sve unosimo cjepivima od abortiranih fetusa ili ptičjeg tkiva možemo samo nagađati. Nebo je granica.