Ustaljeno je mišljenje da zaraza HIV-om (human immunodeficiency virus) dovodi do AIDS-a. Drugim riječima, smatra se da je HIV sposoban uništiti imunološki sustav, što prije ili kasnije dovodi do smrti. No, da li je sve baš tako? Suviše toga se ne uklapa. Suviše toga ukazuje u posve drugom pravcu. Znate, pod pojmom „AIDS“ krije se više od 20 dobro poznatih, posve različitih bolesti. Drugim riječima, te bolesti se smatraju AIDS-om ukoliko je istovremeno prisutna infekcija HIV-om. TUBERKULOZA BEZ HIV-a JE TUBERKULOZA, A TUBERKULOZA SA HIV-om JE AIDS. Otkrivač HIV-a Robert Gallo i njegovi sljedbenici govore o povezanosti HIV-AIDS bez previše uvjerljivih argumenata. Suistraživač AIDS-a Luc Montagnier priznao je: „HIV, jednostavno, ne može napraviti destrukciju imunološkog sustava, kakva se inače viđa kod bolesnika od AIDS-a.“ I još nešto. Prema američkom Institutu za medicinsku statistiku, kod SVEGA 50% AMERIČKIH BOLESNIKA OD AIDS-a PRONAĐENA SU ANTITIJELA NA HIV. Teorija o povezanosti puca po šavovima... Neki klasični kriteriji za infektivne bolesti ne mogu se primijeniti na AIDS. Prije svega, JAKO MALO STANICA ZARAŽENO JE HIV-om. U prosjeku, SVEGA JEDNA OD 5.000 bijelih krvnih stanica, odnosno T-stanica. Međutim, mogućnost regeneracije T-stanica ZNATNO JE VEĆA, odnosno HIV je 30 puta sporiji u ubijanju T-stanica, nego se one mogu obnoviti. Naprosto, HIV ih ne može ubiti dovoljno, da bi izazvao imunološki slom. To je kao da biciklist pokušava uhvatiti bolid formule 1 u punoj brzini. Naravno, čudnih stvari ima još...Recimo, niti jedna infektivna bolest u povijesti nije bila toliko diskriminirajuća. AIDS preferira homoseksualce, narkomane, hemofiličare i Afrikance. Također, nije poznat niti jedan drugi virus s 10-godišnjom inkubacijom. Jedno englesko istraživanje je pokazalo da HIV-negativni homoseksualci imaju PODJEDNAKO reduciranu aktivnost T-stanica kao i oni HIV-pozitivni bez izraženih simptoma bolesti. Sve upućuje na zaključak da neke druge okolnosti u načinu života homoseksualaca imaju utjecaj na imunološki slom, A NE INFEKCIJA HIV-om. Još nešto zanimljivo... Studije pokazuju da je manje od trećine pacijenata s Kaposijevim sarkomom HIV-pozitivno. Neobično, ako znamo da je upravo Kaposijev sarkom jedna od najčešćih bolesti, koje se povezuju s AIDS-om kod homoseksualaca. Nadalje, ŽENE ZARAŽENIH HEMOFILIČARA IZNIMNO RIJETKO OBOLIJEVAJU. A toliki strah u populaciji... Ako je AIDS zaista uzrokovan virusom, onda on ima krajnje neobičnu sklonost da određene grupe ljudi „obdari“ određenim bolestima. (Sve takve bolesti su posljedica imunološkog kraha.) Kaposijev sarkom je 20 puta češći kod zaraženih homoseksualaca nego kod ostalih oboljelih od AIDS-a. Narkomani pokazuju sklonost prema tuberkulozi i pneumoniji, a hemofiličari prema oportunističkim gljivičnim infekcijama. Kod afričke populacije, AIDS se manifestira kroz groznicu, proljev i tuberkulozu. Aktivacija određenih štetnih parazita (inače prirodno prisutnih kod svih ljudi) kod njih se NIKADA ne uočava. DETEKCIJA ADEKVATNIH ANTITIJELA NA HIV PREDSTAVLJA POSEBAN PROBLEM. Kao prvo, testovi za AIDS uopće NE MOGU utvrditi prisutnost konkretnih virusa. PRETPOSTAVKA JE da su antitijela dovoljan dokaz za njihovu prisutnost. A ELISA i WESTERN BLOT testovi toliko su problematični, da zaslužuju i poseban osvrt.