Pasteur i Bechamp su dugo eksperimentirali s mikroorganizmima, nastojeći otkriti njihovu pravu ulogu u ljudskom organizmu. Stajališta Pasteura podudaraju se sa stavovima današnje medicine (MANJE JE POZNATO DA JE PASTEUR PRI SAMOM KRAJU SVOGA ŽIVOTA PRIZNAO DA JE BIO U KRIVU), pa je možda interesantnije razmotriti Bechampove stavove promjenljivih mikroorganizama. Odmah moram reći da su ove stavove kasnije potvrdili mnogi uvaženi znanstvenici, ali nikada i oficijelna medicina. Dakle, da li sitni živi svijet MOŽE MIJENJATI FORMU, OVISNO O OKOLNOSTIMA? Prema analizi Gunthera Enderleina, SVE ŽIVE STANICE SADRŽE MIKROORGANIZME, odnosno endobionte ("UNUTARNJI ŽIVOT"). Oni su dio stanica i ne mogu biti odvojeni od njih. Naravno, ne radi se o nametniku, već o ČIMBENIKU STANIČNOG ZDRAVLJA. Zdravstveno stanje ovisi o stupnju razvoja unutarstaničnih mikroorganizama. A njihova forma direktno je ovisna o okolišu, u kojem žive. ŠTO JE OKOLIŠ KISELIJI, OVI MIKROBI POSTAJU SVE PATOGENIJI. (Alkalno okruženje podrazumijeva odlično zdravlje.) Na neki način mutiraju u bakterije, gljivice i viruse. Drugim riječima, poprimaju oblik primjeren tjelesnom stanju. U stvarnosti, ne događa se ništa loše. Bakterije i druge patogene forme HRANE SE MRTVOM MATERIJOM i izbacuju je iz tijela. ČISTAČI. (Podsjećam vas da se bez bakterija mrtvaci nikada ne bi raspali.) Provode regeneraciju i sanaciju. Ono što zovemo infekcijom nije tjelesni rat protiv sitnih nametnika, već PROCES RJEŠAVANJA AKUMULACIJA TOKSINA I MRTVE MATERIJE. Kada se proces završi, nestat će i čistača. Kao da ih nikada nije ni bilo. Da rezimiram... PRVO JE BOLESNO TIJELO, A TEK ONDA DOLAZE BAKTERIJE I VIRUSI. Nikako obratno. Proizlazi da histerija oko bakterija i virusa nema nikakve osnove. Inače zdrav čovjek nikada se neće "zaraziti". Jer mu "zaraza" nije potrebna za opstanak. S mikrobima živimo u simbiozi, jer jedino tako može i biti. Oni su u zraku oko vas, u hrani, koju jedete i u vodi, koju pijete. Ljepljivi ispljuvci, tuberkuloza, streptokoki. A tetanus i gripa? Dječja paraliza? OD MIKROBA JE NEMOGUĆE POBJEĆI. Vrvi u okolini i vrvi u vama. Možete ih uništavati, ali ih nikada nećete uništiti. (Dapače, KOLIKO UNIŠTAVATE NJIH, TOLIKO UNIŠTAVATE I SEBE. Zapravo, pokušaj uništavanja lijekovima samo dodatno zakiseljava organizam i pojačava transformaciju mikroorganizama u patogenije forme.) Bez njih zasigurno NE BI PREŽIVJELI. Dr Virginia Vetrano piše: "Ne postoje zarazne bolesti, nego ZARAZNE ŠTETNE NAVIKE, koje srozavaju vitalnost. Znate li da se kod slučajeva difterije, tuberkuloze i mnogih drugih bolesti ponekad uopće NE MOGU PRONAĆI UZROČNICI?" Uglavnom, tijelo samo stvara krizu, odnosno bolest. Bez nje bi se ugušili u otrovima. Liječnici znaju da za njihov posao ne bi bilo dobro ako bi pacijente i njihov destruktivan način života proglasili isključivim krivcima za bolest. NITKO NE VOLI ČUTI DA JE ZA VLASTITU ZDRAVSTVENU MIZERIJU UVIJEK SAM KRIV. Znam, teško je opredijeliti se... (Hajde, koliko ste se danas zakiselili bijelim šećerom?) Da li je Pasteur dosadni genij, loš znanstvenik ili, jednostavno, čovjek koji ponekad griješi?