• Prema današnjim kriterijima, moždana smrt se proglašava i kada je 17 refleksa još uvijek sačuvano. 75% „mrtvih“ još se može pomicati (neki se mogu i ustati), zagrliti osobu kraj sebe ili se odazvati nekim glasom

Da nije darivanja organa, ne bi bilo ni transplantacija i ne bi se spašavali životi. To mi je potpuno jasno. I humanost mi je jasna. Uostalom, zašto ne bi dali organe NAKON SMRTI? Priznajem, nova saznanja su me prilično pokolebala.

Medicina označava moždanu smrt kao konačnu smrt. Zapravo, tako je tek od druge polovice 20. stoljeća, možda i zato da bi umirućima mogli oduzeti žive organe. A ČINJENICA JE DA ČOVJEK NAKON MOŽDANE SMRTI JOŠ NIJE MRTAV. Još može živjeti i još se može nadati. Trudnice mogu roditi zdravu djecu. Čuda se događaju, napredak nauke je isto moguć.

NAJDUŽE PREŽIVLJAVANJE NAKON DIJAGNOSTICIRANE MOŽDANE SMRTI BILO JE 14 I POL GODINA. Jedan od vodećih liječnika transplantacijske medicine otvoreno je rekao:“Ljudima moramo malo lagati. U protivnom, INTERES ZA DARIVANJEM ORGANA NAGLO BI SPLASNUO. Istina je da darovatelja dovodimo u operacijsku dvoranu dok diše i dok mu radi srce. Umirući se tretira kao mrtvac, kojem jedino srce još otkucava. Više mu se niti ne pokušava pomoći.“

Pri svakoj operaciji oduzimanja organa može se dogoditi naglo povećanje krvnog tlaka i pulsa. Kod uobičajene operacije to bi bio signal da bolesnik osjeća bol ili je pod stresom. I, adekvatno tome, prilagođava se anestezija. Ovdje najčešće ne. Hoću vam reći da DAROVATELJ MOŽDA OSJEĆA BOL I PATNJU U TRENUCIMA SVOJE POSLJEDNJE HUMANITARNE MISIJE. Prema današnjim kriterijima, MOŽDANA SMRT SE PROGLAŠAVA I KADA JE 17 REFLEKSA JOŠ UVIJEK SAČUVANO. 75% „mrtvih“ još se može pomicati (neki se mogu i ustati), zagrliti osobu kraj sebe ili se odazvati nekim glasom.

PRESTANAK DJELOVANJA NEKOG ORGANA JOŠ NE ZNAČI DA JE ON TRAJNO UNIŠTEN, A JOŠ MANJE DA TO PREDSTAVLJA KONAČNU SMRT. Po zadnjim saznanjima, neke bolesnike bi možda spasili ako bi odmah započeli s terapeutskim pothlađivanjem i održavanjem normalnog krvnog tlaka. Nažalost, to nije cilj transplantacijske medicine. Kvalitetnog darovatelja teško je naći. VEĆ JE BILO PUNO SUMNJI DA SU ORGANI ODUZIMANI OD OSOBA KOJE NISU BILE NITI MOŽDANO MRTVE. Istovremeno, farmaceutske tvrtke (koje strahovito zarađuju na transplantacijama) stalno financiraju kampanje za pridobivanje novih darovatelja.

Ma, sve sam više sumnjičav prema cijelom konceptu. Umrijeti u miru, uz duhovno uvažavanje i bez grubih postupaka, ili kao reciklažni objekt? Ne zaboravite, i smrt je dio života.