Kupio jedan moj poznanik novi automobil čuvene svjetske marke. I bio čovjek zadovoljan. Novi auto, pali iz prve, vozi bez problema po svim vremenskim uvjetima, ne buni se, ne kašlje, ne kiše i ne čini cijeli niz svih onih stvari koje obično čine stara i potrošena vozila. Malo nakon što je istekla garancija krene se to isto prometalo gasiti iz čista mira. Vozi on tako po gradu, kad ono odjednom samo tišina. Pa onda opet upali, pa vozi, pa se opet ugasi. I dakle, čovjek odveze svog metalnog ljubimca u ovlašteni, jako reklamirani i prilično skupi servis. Tamo sve vrvi od sofisticiranih "dijagnostičkih" strojeva na kojima ne fali lampi i displeja u svim bojama i oblicima. I prikopčaju automobil na jednu od tih sprava, te kaže majstor: "A, da, da, otišla je pumpa za gorivo, morati ćemo je promjeniti." O.K. Promjene oni pumpu, moj poznanik plati masno, jer original je original, te krene dalje. Dva dana iza toga ponavlja se priča sa gašenjem motora. Ponavlja se i priča sa odlaskom u servis, prikopčavanjem na spravu za otkrivanje kvara, ali rezultat je drukčiji. Ovaj put je otišao neki elektronski sklop. Pa njegovo mjenjanje, pa naplata (masna, dakako, jer kako bi mogla i biti suha). Daljni tijek događaja pogađate vjerojatno i sami. Drugi dan od popravka, auto se ponovo gasi, moj poznanik već prilično iznerviran i sa povećim propuhom u vlastitu novčaniku dolazi i po treći put u isti servis. Cijela štorija kreće isponova, prikopčavanje na stroj i treća dijagnoza u istom tjednu- ovaj put je stvar u nekom kablu (ili nečem sličnom). Naravno, izdavanje računa i plaćanje, te odlazak iz servisa. Koji dan iza toga nas nekolicina i moj nesretni poznanik na kavi, te se on žali kako i nakon trećeg servisa njegov auto nije dobro. I kroz opće negodovanje na gore ispričanu priču kaže jedan od nazočnih kako je i na njegovu autu bila slična stvar, ali da je frka bila u nekakvoj dizni. Dižu se njih dvojica, odlaze do bolesnog limenog ljubimca, otvara se poklopac motora, nešto se čačka, čovjek uzima neki mali metalni dio prinosi ustima, dva tri puta puhne kroz njega, vraća sve na svoje mjesto, te se svi vraćamo i nastavljamo priču uz ture pića koje su se zaredale. To se zbilo prije nekoliko mjeseci. Zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da inkriminirani automobil vozi bez problema još i danas na zadovoljstvo svih, a posebice svoga vlasnika. I u medicini nove tehnologije omogućuju bolju i precizniju dijagnostiku. Sjetite se samo CT-a, magnetske rezonancije, ultrazvučne dijagnostike, ali i novih sustava sa novim mogućnostima. No, osim što niti jedna od spomenutih sprava nije bezgrešna, rezultate koje dobivamo kroz njih jesu otkloni od prosjeka i ako su primjenjivi kod većine ljudi, nisu i kod svih. Daleko bih dogurao objašnjavajući i opisujući svaki od njih, a pogotovo slučajeve u svojoj praksi koji su neodoljivo podsjećali na gore ispričanu priču, s tim da glavni glumac ovdje nije bio automobil, već čovjek, odnosno ljudi i to bolesni. Čini se da postaje neopisivo lako osloniti se samo na stroj i činiti ono što on preporučuje. Tada je osobna odgovornost svakog pojedinca u medicinskom timu koji provodi dijagnostiku i liječenje svedena na minimum. No, mislim kako takav pristup nije najsretnije riješenje i ne daje najbolje terapijske rezultate u konačnici. Nova kompjuterska dijagnostika značajna je pomoć i omogućuje nam da bolje sagledamo čitavo stanje i kvalitetnije usmjerimo liječenje, a sve kako bi ono bilo svrsishodnije, kraće i efikasnije. No konačna odluka mora biti rezultat zbira informacija objektivne dijagnostike (svih tih sprava), subjektivnog stanja samog pacijenta, te fizikalnog pregleda kojeg će učiniti sam liječnik, jer ništa ne može zamijeniti njegov osjećaj i iskustvo, naprosto stoga što čovjek nije samo zbir organa i organskih sustava koji funkcioniraju poput nekog stroja. Tek tada i samo tada liječenje će biti ono što bi trebalo- najbolje, najkraće i najsvrsishodnije.