Sezona kupanja već je počela, iako se prave vrućine tek naziru. Zapravo, zdravstvenu vrijednost mora šteta je ne iskoristiti, odnosno šteta je odgađati prvi zaron do temperatura koje su više nalik na saharske. Znam da su zimogroznima ovi dani još uvijek ledara, ali takvima sezona ionako ne traje puno duže od 30 dana. (Njima je dovoljno toplo tek kada iskaču plikovi usred podnevne žege.)
Oni ostali polako se privikavaju i primjenjuju postupke, za koje su uvjereni da im čine najbolje. Sve ovisi o edukaciji i afinitetima. Ali, čak ni primjerena edukacija ne garantira univerzalni izbor. Svi edukatori spominju istinu (istinu i samo istinu), pa se od malog milijuna istina prosječnom čovjeku zavrti u glavi.
Mnogi će reći da se najbolje oslanjati na vlastiti zdrav razum. Tako ranoranioci ulaze u more već oko 8 ujutro, zadrti spavači oko podne. Nekima je odgovor na vrućinu hlad, dok drugi ne mogu bez debelih slojeva preparata, koji navodno štite od prevelikog izgaranja i paklenih melanoma. Prakticirate li spavanje na suncu ili vam je draži picigin? Žestoko plivanje ili relaksirajuće umakanje? Ručak uz morski zrak ili (samo) voda?
Još zanimljiviji je odnos roditelja prema djeci u morskom okruženju. U principu, mogu se vidjeti 2 pristupa. Prvi podrazumijeva širi repertoar upozorenja, koja nikada ne prestaju. “Pazi kuda ideš! Pazi da ne padneš! Nemoj špricati! Oštro je kamenje! Izađi iz mora, već si poplavio! Ne trči okolo! Idemo kući, ako se ne smiriš! Ako ideš dublje, ujest će te riba!” I tako u nedogled… U takvom okruženju vlada neprekidna vika, natezanje i grintanje. Nikada ništa nije dobro i uvijek je nekakav rat.
Pretjerana briga dovodi do otpora i nezadovoljstva, a gomilu zabrana baš nitko ne voli. (Djeca to doživljavaju kao robovlasnički sustav. I pitaju se da li išta čine dobro.) Kod djece se stvara uplašenost i nesigurnost, a igra postaje limitirana. Zar ljeto nije pojam bezbrižnosti i slobode? Odrastanje ponekad nije lako, ali ovako je još teže.
Prema drugom pristupu, djeca uživaju daleko veću slobodu. Nisu bez nadzora, ali mogu neometeno skakati po kamenju, kupati se kada žele i uživati u igrama koje žele. Tu se ne čuje dernjava ako je kamen preoštar ili ako je morska voda nadražila oči. Ne čuju se direktive, nitko se ne ljuti, ali sve savršeno funkcionira. Takvo dijete ne razvija strahove tamo gdje ne treba, a vjerujem da je sasvim dovoljno upozoreno za ono što treba. U takvim obiteljima, gotovo u pravilu, vladaju sloboda, harmonija, mir i ljubav. Svakako lijepi primjeri.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
