Netko je rekao da tretiranje depresije i sličnih stanja arsenalom teških lijekova zapravo stvara zombije. Stvara osobe, koje više ne možete prepoznati. KOJIMA JE IŠČUPANA DUŠA. Plašim se toga, jer sam ih vidio već nekoliko. (Naravno, tu ne mislim na čestu pojavu uzimanja «tablete za smirenje», iako je i ta praksa puno više štetna, nego korisna. Rekao bih da je u pitanju bježanje od stvarnosti i problema. I zbog toga teškoće neće biti ništa manje.) Dnevna šaka tableta i ulaznica u svijet po mjeri nekog drugog. Možda bi bilo bolje da sve to i nisam vidio. Zadržao bih barem sliku ranijeg, NORMALNOG stanja. Zapravo, svaki pokušaj MIJENJANJA UNUTAR MOZGA i ne može donijeti ništa bolje. JEZA ME LOVI DA JE SLIČNO TRETIRANJE DEPRESIVNE DJECE UZELO MAHA. Svojevremeno se pisalo da su u jednoj sarajevskoj bolnici (pre)živahno dijete «liječili» ELEKTROŠOKOVIMA!!! Kako ne bi i dalje radilo kraval. Reda mora biti. Vrlo teško je odrediti kada dječje ponašanje odudara od normalnog. Što je zapravo dječja depresija? KAKO ĆEMO ZNATI DA PLAČ DVOGODIŠNJAKA SPADA U PATOLOŠKO PODRUČJE? Kako ćemo znati da stupanj svadljivosti mališana nije abnormalan? Prema istraživanjima na klinici Mayo, simptomi depresije kod djece prilično se razlikuju od onih kod odraslih. Mnogo toga u mlađoj dobi je normalno, što u odrasloj nije. TRAJANJE I INTENZITET SIMPTOMA često su ključni u postavljanju dijagnoze. Zabrinutim roditeljima nudi se cijela paleta simptoma, koji upućuju na depresiju i NEOPHODNOST KOREKCIJE. To su ravnodušnost, nezainteresiranost, razdražljivost, često plakanje, svađe s roditeljima, nedostatak interesa za školu, potištenost. Interesantna zbirka. POZNAJETE LI UOPĆE DIJETE, KOJE ISKAZUJE OSOBITO ŽILAVU OTPORNOST NA SVE NAVEDENO? Koje se ponaša idealno? Mentalna stabilnost kod djeteta čvrsto je povezana s utjecajem roditelja i drugih osoba iz bliskog okruženja. Problematičan odgoj, nedosljedni zahtjevi i svađe pred djecom neki su od modela stvaranja depresivnog djeteta. Eventualna prisutnost depresivne majke POSEBNO JE LOŠA OKOLNOST. I sada, u cijeli taj složeni sustav međuodnosa, uskače medicina sa svojim otrovnim preparatima. Analize pokazuju da se crnoj i siromašnoj djeci češće prepisuju takva sredstva. Puno veći problemi, MOŽDA I SA SMRTNIM ISHODOM, zazvonit će na vrata... Potrošnja lijekova kod djece leti u nebo. U očekivanju boljeg života, BEZ PARDONA SE PRESLAGUJU I KOCKICE UNUTAR MOZGA. Danas se čak i dvogodišnjoj djeci već prepisuju Prozac i drugi antidepresanti. To je valjda po onome, BOLJE JE S LIJEČENJEM POČETI ČIM RANIJE. Hej, zar ne bi bilo simpatično, kada bi prvu preventivnu dozu servirali kod rođenja? Dobro, većina depresivne djece ulazi u žrvanj agresivnog liječenja nešto kasnije, oko šeste godine. Tretman zna potrajati i preko 10 godina. Kako bi ponašanje bilo primjereno u PROBLEMATIČNOM razdoblju života. Osim Prozaca, tu su još i drugi stimulansi, antidepresanti i antipsihotici. Ritalin je kruna svega. ANTIDEPRESANTE DANAS KORISTI 2% CJELOKUPNE MLADE GENERACIJE. Sigurnost lijekova, a pogotovo sigurnost lijekova za upotrebu kod djece, uvijek je bilo kontraverzno pitanje. Treba primijetiti da djeca nisu odrasli u smanjenom izdanju. Mališani reagiraju drugačije. Recimo, fenobarbitali djeluju kao sedativ kod odraslih, ali kod djece pokreću hiperaktivnost. Doduše, prema nekim izvorima, djeca efikasnije čiste otrovne tvari iz organizma od ostalih. Naglašavam, to je MOŽDA istina, a MOŽDA i nije. Ali potencijal moguće psihološke štete od psihotropskih lijekova ostaje. NEKE ŠTETNE POSLJEDICE UOČIT ĆETE TEK PUNO KASNIJE. Naime, rano djetinjstvo je vrijeme velikih promjena u dječjem mozgu. Stoga utjecaj lijekova često uopće nije moguće predvidjeti. Raste sumnja da neki antidepresivni preparati povećavaju sklonost samoubojstvima...