Siguran sam da veći dio onih rođenih nakon 1985. pojma nemaju o tome što je domino. Nit' čuli, nit' se igrali. Objasniti njima pojam domino efekta treba sasvim drugim riječima. Pa dok je nama, nešto starijima, pred očima niz okomito postavljenih domino pločica koje se redom ruše kada je srušena prva, ovoj mladoj cyber generaciji treba reći da se cijela priča može nazvati i virus efektom. Kad ti jedanput uđe u kompjuter, teško ga se riješiti i često, jedan za drugim onemogući, ili oteža rad svih programa. Isto je tako u sa ljudskim tijelom. Pokrenemo li jedan njegov dio, pokrenuti će se i svi ostali. Ozljedimo li jedan dio, vjerojatnost je velika da će se u određenom vremenskom roku ozlijediti i drugi. Jedna je moja pacijentica to osjetila na svojoj koži, prilično oštro. Priča je duga i počinje prije više godina kada je prvi puta zatražila pomoć zbog dugotrajnih bolova u donjem dijelu leđa i nogama. Već je tada bila prošla cijelu dijagnostičku proceduru unutar koje je bilo utvrđeno postojanje dviju hernija diskusa na slabinskom dijelu kralježnice (križima). Te su hernije stvarale tada povremene probleme, ali ne tolike da bi se preporučilo njihovo operativno odstranjenje. I tako smo mi po prvi put (a kasnije su se slične seanse redale jedna za drugom) krenuli sa masažom i akupresurom, te nekim drugim zahvatima olakšavati stanje i smanjivati bolove. Mogu reći da nam je to uglavnom i uspjevalo. Nekoliko terapija i stanje bi se poboljšalo dovoljno kako bi joj dozvolilo da nastavi svojim uobičajenim dnevnim aktivnostima i poslom. A posao kojim se bavi vezan je uz dugotrajno stajanje i monotone pokrete rukama. Već u toj prvoj fazi, pokušao sam joj objasniti da sve to što radimo nije loše, ali je ipak samo gašenje požara. Nastojao sam je privoliti da izabere za sebe neku fizičku aktivnost koja joj neće biti dosadna, a koja će s vremenom jačati mišiće, istezati ligamente i tetive i predstavljati protutežu njenom poslu koji je za njeno zdravstveno stanje bio više nego loš. Moja uvjeravanja nisu naišla na plodno tlo. Kada se stanje pogoršavalo, nekoliko bi se tjedana prisilila na deset minuta vježbanja dnevno i sve to zaboravila čim bi bolovi bili manji. U više sam joj navrata pokušao reći da si čini medvjeđu uslugu i da će doći dan kada će se požar proširiti do te mjere da niti "Kanaderi" neće biti od pomoći. Uzalud. Na njenu, ali i moju žalost bio sam u pravu. Prije nešto više od mjesec dana naglo su se pojačali bolovi u križima, ali sada praćeni bolovima u vratu, glavoboljama, te bolom u lijevoj ruci koji je ometao spavanje i onemogućavao rad. Daljnja dijagnostika pokazala je nove diskus hernije, ovaj puta na vratnom segmentu. Ne moram reći da je njena volja za vježbanjem sada veća od Nehaj kule, što je i razumljivo. Ali vježbati neće moći još neko vrijeme. Prvo se trebaju smiriti bolovi, a tek kasnije jačati mišići i time priječiti ponovno pojavljivanje ovako jakih i neugodnih simptoma. Ovo doista jest prava slika jednog domino efekta. Jedna ozljeda, ili deformacija, kako god ju želite zvati, uz nepromijenjen stil i način života, izazvala je nove deformacije. Ako ovaj put ne dođe ni do kakve promjene, izazvati će ih još. A sve, ili barem većina svih tih problema, mogla je biti spriječena. Stoga, što bi rekao moj automehaničar: "Ako ti svijetli lampica koja pokazuje da ti je gorivo na rezervi, nećeš valjda čekati dok ti auto stane nasred ceste, već ćeš otići na prvu crpku i natočiti benzina." U pravu je, barem kad je o automobilima riječ. Žalosno je samo da neusporedivo više novaca i vremena utrošimo na ugađanje limenim ljubimcima, nego sebi samima. Na samo jedan "šuš" iz motora reagiramo svjetlosnom brzinom, dok s druge strane zvono za uzbunu koje se čuje iz tijela često izazove tek odmahivanje rukom ili posezanje u ladicu za lijekom protiv bolova.