-
Zabrana pušenja po gostionicama dočekana je na nož zbog dva razloga. Vlasnici lokala žale se zbog smanjenog prometa i ja ih tu mogu shvatiti. Ali ne mogu shvatiti zašto ti isti vlasnici nisu već odavno osigurali uvjete kako bi i pušači i nepušači mogli navraćati a da se ne osjećaju ugroženi. Umjesto toga, oni su se svjesno priklonili jednoj strani, jer je to uvijek bila linija manjeg otpora.
Nekada sam se doslovno užasavao ulaziti u napučeni planinarski dom. Hodaš cijeli dan, nadišeš se čistog zraka a onda te zapuhne ODVRATNA MJEŠAVINA DUHANSKOG DIMA I ALKOHOLA. Kao šakom u oko. Vesela lica, izgubljena u oblacima dima, koji grize oči... Pune pepeljare i nezaustavna, žućkasta boja, koja se konstantno lijepi za zidove. TU I TAMO NETKO TI PUHNE DIREKTNO U LICE. Možda su to zaista ljudske slobode ali ja bih prije rekao da je u pitanju BESKRUPULOZNI TEROR PUŠAČA NAD NEPUŠAČIMA.
Naravno, ovo se izmijenilo ali teroriziranje po drugim lokacijama nastavljen je još jako dugo. Ovdje moram jasno naglasiti da kvalitetu osobe ne procjenjujem po pušačkom opredjeljenju, ali JAKO ME POGAĐA UKOLIKO OVA ŠTETNA NAVIKA POGAĐA MOJE ZDRAVSTVENE I DRUGE INTERESE. Pri tome, duboko sam svjestan dvoličnosti države, koja propagira nepušenje ali dozvoljava cigarete.
Duhansko punjenje državnog proračuna nesumnjivo je privlačno za državu gladnu novaca ali analize pokazuju da to ZAPRAVO NIJE PUNJENJE, VEĆ PRAŽNJENJE PRORAČUNA. Naime, IZNOSI DODATNIH TROŠKOVA ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU PUŠAČA VEĆI SU OD IZNOSA, KOJI DOPRINOSE ZA PRORAČUN. Drugim riječima, bolesti pušača ŽDERU ZDRAVSTVO i stoga će drugi korisnici vjerojatno za nešto ostati prikraćeni. Tu se farmacija savršeno uklapa. Što je bolest teža, to je liječenje skuplje. O REZULTATIMA SE NAJMANJE RAZGOVARA.
Zabrana pušenja po gostionicama dočekana je na nož zbog dva razloga. Vlasnici lokala žale se zbog smanjenog prometa i ja ih tu mogu shvatiti. Ali ne mogu shvatiti ZAŠTO TI ISTI VLASNICI NISU VEĆ ODAVNO OSIGURALI UVJETE KAKO BI I PUŠAČI I NEPUŠAČI MOGLI NAVRAĆATI A DA SE NE OSJEĆAJU UGROŽENI. Umjesto toga, ONI SU SE SVJESNO PRIKLONILI JEDNOJ STRANI, JER JE TO UVIJEK BILA LINIJA MANJEG OTPORA. I sada su nastali problemi. Počeli smo slijediti neke zdravstvene trendove (sa zakašnjenjem, doduše), a to je vrlo bolan proces.
Drugo, apostrofiranje štetne navike pušenja za pušače je uvijek bila iritacija. „NE DIRAJ U MOJ IZBOR I NIJE ME BRIGA ŠTO SU NEPUŠAČI, SILOM PRILIKA, VEĆ ODAVNO RASTJERANI IZ KAFIĆA. Ja hoću cigaretu uz kavu, a drugi neka se prilagođavaju.“ (Ovisnost je gadna stvar. Znam da neki oboljeli od raka pluća kradomice puše po bolničkim zahodima, makar znaju da im to rastače život.) Sve u svemu, teško rješivo. Gotovo kao Piranski zaljev.