Znate li što je to spontana remisija? Ja bih rekao da je to ČUDO prirode. Konkretnije, to je povlačenje teške bolesti, BEZ OBZIRA na liječenje, krajnje loše medicinske prognoze i najnovija liječnička saznanja. Povratak u život, a sve je ukazivalo na smrt. Tri četvrtine takvih slučajeva dešava se kod raka. Otpisani sretnici žive još dugi niz godina, bez simptoma bolesti. Metastaze su čudesno nestale, a zabezeknuti onkolozi NE MOGU SHVATITI MOĆ OZDRAVLJENJA, KOJA PRKOSI SVIM ZNANJIMA IZ MEDICINSKIH UDŽBENIKA. Kako prijeti da se neke okoštale doktrine sruše kao kula od karata, najlakše je sve pripisati pogrešnoj dijagnozi. (Time se, doduše, priznaje greška, ali nedodirljive "vrijednosti" ostat će sačuvane. Zračenje i kemoterapija, prije svega.) Povezanost duha i tijela možda je mnogima suviše apstraktna, da bi tome pridavali iole veću važnost. Pa, ipak… Čuo sam za mnogo slučajeva i više nego realnog iznošenja činjenica u liječničkoj ordinaciji. Otprilike ovako: "Vi ste neizlječivo bolesni. Sve smo pokušali i ništa se više ne može učiniti. Poslat ću vas kući da sredite stvari. OSTAJE VAM JOŠ DVA MJESECA ŽIVOTA." Ovakav pristup može biti tisuću puta realan, ali je KRAJNJE DEPRIMIRAJUĆI. Dakle, JOŠ MALO DEPRESIJE, KAKO BI SE RAZVOJ BOLESTI JOŠ VIŠE UBRZAO?? U uvjetima oslabljenog organizma, ponuditi očaj i DATUM UMIRANJA?? Istina je, ovakve smrtne prognoze često se i realiziraju. Pa čak i oko predskazanog datuma. No, da li to liječnici (naravno, nesvjesno), na neki način, PROGRAMIRAJU pacijentovu smrt? Hm, nerijetko je upravo tako. Ako pacijent prihvati fatalnu prognozu (Koliko njih je spremno posumnjati u liječničko znanje i autoritet?), kao nešto što se podrazumijeva, TO ĆE SE I OSTVARITI. Neki misle da ostvarenje prognoze ukazuje na briljantnog liječnika. Sumnjam, ljudski duh je daleko iznad toga. Na sveučilištu Stanford proveli su vrlo interesantno istraživanje kod bolesnica od raka dojke u uznapredovaloj fazi. Počelo se s grupnim terapijama, tijekom kojih su žene iskazivale svoje GODINAMA POTISKIVANE EMOCIJE. Strahovi, ljutnja, tjeskoba, depresija… Unutarnje čišćenje itekako se isplatilo. Postiglo se produženje života od SKORO 2 GODINE u odnosu na kontrolnu grupu. Kod nekoliko žena produženje života bilo je veće od 10 godina. Pitam se, da li bi se to desilo nakon kakve izrazito pesimističke prognoze? Ili u uvjetima, kakvi većinom vladaju u bolničkim sobama za umiruće, gdje je napajanje pesimizmom dovedeno gotovo do savršenstva. Da ne bude zabune, uopće ne mislim da liječnik treba lagati o zdravstvenom stanju. Ili da treba išta uljepšavati. On naprosto treba biti itekako važan faktor u podizanju obrambenih snaga. Pokazalo se da, po pitanju preživljavanja, BOLJE PROLAZE ONI, KOJI NISU SUVIŠE PASIVNI U POGLEDU ONOGA ŠTO IM SE KAŽE I ŠTO IM SE PROPISUJE. Drugim riječima, oni koji zanovijetaju beskrajnom serijom pitanja o svom zdravstvenom statusu (tzv. "problematični" pacijenti) te koji i sami poduzimaju štošta da bi preživjeli, imaju veće izglede u odnosu na one poslušnije i pasivnije. Dakle, oboljeli je (u znatnoj mjeri) sam kovač svoje sudbine. Za uspjeh u liječenju štošta se mora izmijeniti: zdravija prehrana, manja izloženost kemikalijama i, pogotovo, eliminiranje toksičnih emocija. Vjera u izlječenje. Korjenita promjena u stresnim situacijama. Pokušavate li promijeniti osobu, koja kod vas izaziva stres, želim vam obilje sreće! (Volite li borbu s vjetrenjačama?) Možda bi LAKŠE IZMIJENILI SEBE? Tvrdoglavost i pokušaji mijenjanja "zločestog" svijeta obično samo produbljavaju probleme. Bit će bolje da to prihvatite što prije. Slijedeći put: Bypass ili maskiranje istine