Erlihioza je infekcijska bolest pasa koju uzrokuje rikecija Ehrilichia canis. Na našem području ne srećemo se često sa ovim oboljenjem. Treba znati da i ovu bolest prenose krpelji, te je ponekad dijagnosticiramo kod pasa koji su stigli sa zaraženih područja. Uzročnik oboljenja jest Ehrlichia canis koja inficira krvne mononuklearne stanice. Ponekad su psi istovremeno inficirani ovim uzročnikom i Babesiom canis, što znači da jedan krpelj može istovremeno prenijeti oba uzročnika bolesti. Bolest može imati akutan, kroničan ili subklinički tok. Inkubacija traje od 8 do 20 dana, tako da će vas veterinar, posumnja li na ovu bolest, prvo upitati da li je pas u zadnjih dvadesetak dana imao krpelja ili da li ste putovali izvan Rijeke. U akutnoj fazi bolesti Erlihije se razmnožavaju u mononuklearnim stanicama krvi i u limfatičnim tkivima, kao i u jetri i slezeni. To dovodi do povećanja limfnih čvorova, te hepato i spleno megalije. Pas je depresivan, nema apetita, ima povišenu tjelesnu temperaturu, ponekad je prisutan iscjedak iz očiju i nosa. Ovi simptomi su prolazni i nestaju u roku od 7 do 15 dana čak i bez terapije. Krvnim stanicama rikecije dolaze u sve druge organe gdje inficirane stanice prianjaju uz stjenke krvnih sudova te tamo izazovu vaskulitis. Dolazi do smanjenja broja trombocita i do anemije. Slijedi subklinička faza infekcije koja može trajati i do 9 tjedana. Glavne značajke su promjene u krvnoj slici dok klinički pas može izgledati potpuno zdrav. Simptomatologija je ovisna od stupnja anemije. U nekim slučajevima javljaju se krvarenja pa je to razlog za posjet veterinaru. Kronična faza bolesti može potrajati vrlo dugo. Takva životinja može imati vrlo blage simptome pa dijagnozu postavimo pri slučajnom pregledu ili je pas doveden na pregled zbog mršavljenja, opće slabosti, smanjenog apetita , brzog umaranje ili pak promjena na očima. Ponekad je broj trombocita u krvnoj slici normalan, no oni ne mogu obavljati svoju funkciju. Najjednostavnije je postaviti dijagnozu u prva dva tjedna bolesti jer možemo naći uzročnika u stanicama periferne krvi. No kasnije to više nije moguće. Tako nerijetko započnemo sa liječenjem iako nismo sa sigurnošću postavili dijagnozu. No opisani simptomi, te krpelji u anamnezi su sasvim dovoljni za započinjanje liječenja. Terapija se sastoji u davanju tetraciklinskih antibiotika, ali kroz duži vremenski period. Prognoza ove bolesti je uglavnom dobra, no ponekad je potrebno duže vrijeme da se korigira nastala anemija. Kao i kod drugih bolesti koje prenose krpelji, najbolje je poraditi na preventivi infestacije krpeljima, posebno ako putujete u područja gdje ima stoke, i gdje je poznato da su krpelji zaraženi ovim uzročnicima.