Iako u svim profesijama ima grešaka, posljedice liječničkih nedvojbeno su veće od ostalih. KRIVI LIJEK, KRIVO DOZIRANJE ILI POGREŠNA DIJAGNOZA MOGU VAS PO KRATKOM POSTUPKU POSLATI U GROB. No, osim grešaka, dodatnu seriju problema stvara i skoro uobičajna praksa da se PREUZIMA VEĆI RIZIK NEGO TO SITUACIJA ZAHTJEVA. Često će vam dati dozu, koja je na gornjoj granici dopuštene. Ili čak malo preko nje. Za minorne probleme dat će vam preparate, koji bi bili primjereni samo za urgentne situacije. Po principu, jači lijekovi i veće doze znače i više zdravlja. (Pacijent očekuje izlječenje, a to se ne može s malom dozom.) VIŠE ODREZANOG TKIVA ZNAČI I MANJU MOGUĆNOST DA JE BOLEST OSTALA. (Ostaci znače i novo žarište, zar ne?) Naravno, svi radikalniji postupci povezani su i s većim rizikom. DA ZAKAŽE NEŠTO SASVIM DRUGO. Ili da se, pod utjecajem otrova i štetnih postupaka, ORGANIZAM TOLIKO ISCRPI DA VIŠE NE MOŽE NASTAVITI BORBU PROTI BOLESTI. Olako proglašavanje urgentne situacije, kada to nije, skida dobar dio liječničke odgovornosti. Pa i više od toga. Ako sve bude u redu, liječnik će postati heroj. Jer život nije izgubljen. U protivnom, TO JE IONAKO BILA SITUACIJA NEPOSREDNE UGROŽENOSTI. UMRLI BI SVI DA NISMO SVE PODUZELI. Ovako su umrli samo neki. To je privilegirano ponašanje, koje drugi nemaju. Odnosno, istu filozofiju ne dopuštaju nikome izvan oficijelne medicine. ALTERNATIVCA KOJI SPASI 4 OD 5 LJUDI TREBA PRIBITI NA KRIŽ ZBOG ONOG JEDNOG. A i onu četvoricu treba ukoriti, što su zabrazdili na krivi put. Znači, kad vam liječnik kaže da nema pomoći, TO ZNAČI DA JE NEMA NIGDJE. I točka. (Nisu li skupa istraživanja i impozantna mašinerija dovoljne garancije da se čini sve što je moguće? To je dokaz snage, koja napada vaš problem. Uostalom, što vi znate o sofisticiranoj tehnologiji? Malo ili ništa.) Pregršt teških odluka i postupaka. Zaboravite na osmijeh. U dvojbenim situacijama, kada postoji sumnja na neadekvatan tretman, liječnička struka pokazuje nevjerojatnu žilavost i monolitnost. Ono malo slučajeva što dospije do javnosti odvija se, više-manje, po istom obrascu. Komisija prouči dokumentaciju i utvrdi da je sve u redu. Stvara se armirani zid, koji je teško probiti. A GUBITNIK SE ZNA. Problemi s jednim liječnikom posredno ugrožavaju i ostale, a to se ne smije dopustiti. Znate, ljudi bi se brzo osokolili u pokretanju tužbi, a to nas ne bi daleko dovelo. Bolje je ovako. «Slučaja» nije ni bilo i afere napuhavaju samo novinari. Koji ne shvaćaju ozbiljnost situacije u ovim teškim vremenima. Borba za živote je teška zadaća. Posuta trnjem, a ne osmijesima. Vjerojatno vam je jasno da nije uputno ulaziti u polemike s liječnicima, želeći izmijeniti njihova mišljenja. To vam neće pomoći, a moglo bi vam i odmoći. Sasvim nepotrebno, NAVUĆI ĆETE BIJES ZBOG VLASTITE NEPOSLUŠNOSTI. Uzalud vam je da argumentirate člancima iz stručne prakse ili primjerima iz vaše okoline. (Razmjena informacija znači i razmjenu moći, a to je nepoželjno) LIJEČNIK NIJE SPREMAN MIJENJATI SVOJE STAVOVE, PA MAKAR SE ONI KASNIJE POKAZALI KAO POGREŠNI. On je učinio sve što može, a vjerojatno je primijenio i «zlatne standarde», koji važe u njegovoj ustanovi. Ali, sve ne može uvijek uspjeti. (Ne dirajte u takvu filozofiju, ako vam nije prijeka potreba. Rasprave i polemike ostavite za obiteljski krug ili kakvu drugu neformalnu skupinu. Tu si možete dati oduška, ako vam baš treba.) To je život. Koji nalaže krajnju ozbiljnost, a ne osmjehe. Mnogo zanimljivih tema u narednim brojevima! Kako tretirati depresiju dvogodišnjeg djeteta? Da li neki lijekovi stvaraju sklonost samoubojstvima? Da li hrana utječe na stupanj depresije? Koje su nove podvale u friziranju statistika izliječenih od raka? Pohlepan lobi i lažne nade. Do čitanja! Slijedeći put: Dječja depresija