Vlasnici gluhih životinja moraju znati da su one sklonije povredama, a pogotovo su za njih opasni automobili


Gubitak sluha veliki je hendikep za psa ili mačku. Njihovo prvo osjetilo je njuh, a sluh je odmah iza njega. Gluhe životinje vrlo često su plahije od zdravih što može uzrokovati značajne promjene u ponašanju.

Gluhoća može biti urođena ili stečena. Urođena gluhoća najčešće je vezana na gen za bijelu pigmentaciju. Tako su od rođenja gluhe životinje u najvećem postotku bijele mace, posebno one koje uz bijelu boju dlake imaju i plave oči. Kod pasa ovakav defekt često viđamo kod dalmatinera iako se pojavljuje i kod drugih pasmina. Nekada su kritična skupina bili plavi dobermani. Gluhoća vezana na pigmentaciju javlja se i kod merle colija i shetlanda.

Ovakav oblik gluhoće nastaje zbog degeneracije krvnih žila koje opskrbljuju unutarnje uho. Do tog procesa dolazi u starosti od oko 4 tjedna, dakle već kod sasvim malog šteneta  ili mačeta. Točan način nasljeđivanja nije poznat, no svakako se preporučuje da takve životinje nemaju potomstvo.

Dijagnoza gluhoće nije jednostavna posebno ako se radi o jednostranoj gluhoći. Obično sami vlasnici ustanove da je životinja gluha. Kod zdravog psa ili mačke sluh je u potpunosti razvijen tek u dobi od 3 mjeseca pa je zbog toga prije te dobi nemoguće sa sigurnošću tvrditi da je životinja gluha. Do tog perioda psić ili maca već se nalazi u novom domu i obično su novi vlasnici već emotivno vezani za njih.

Stečena gluhoća može biti posljedica opstrukcije ušnog kanala kao posljedica kronične upale uha, tumora ili nekog anatomskog defekta u razvoju vanjskog uha. Ovisno o uzroku poduzima se kirurški zahvat ili druga terapija. Moguća je i gluhoća izazvana nekim ototoksičnim lijekovima,što je danas rijetkost, ili pak traumom glave.

Kako štenci i mačići rastu, oni mogu detektirati glasne zvukove i u prvim tjednima života dok je ušni kanal još zatvoren. No, testiranje sluha ipak se preporučuje napraviti tek sa 5 tjedana. Potrebno je proizvesti glasan zvuk koji se nalazi izvan vidnog polja mladunca, na način da ne proizvedete pomicanje zraka koje on može osjetiti. Osobno, obično stanem iza psa na udaljenost od barem dva metra i glasno pljesnem rukama. Zdrava životinja će reagirati na zvuk, no može se dogoditi da ta reakcija izostane i kod zdrave životinje ukoliko je ona pod velikim stresom što je u veterinarskoj ambulanti čest slučaj.
Posebno su mace sklone takvoj prezentaciji stresa: samo se ukipe i ne reagiraju na nikakve podražaje iz okoline. Na ovaj način također ne možemo ustanoviti je li gluhoća obostrana ili jednostrana. Ukoliko je životinja jednostrano gluha, ona će čuti, ali će imati problema s lokaliziranjem izvora zvuka.

No, imajmo na umu da se jednostrano gluhe životinje fantastično adaptiraju na svoj invaliditet te kod njih nakon nekog vremena nema nikakvih odstupanja u ponašanju od zdravih životinja. Pouzdan test je jedino elektrodijagnostika koja za sada kod nas nije dostupna.

Vlasnici gluhih životinja moraju znati da su one sklonije povredama, a pogotovo su za njih opasni automobili. Gluhu macu ne možete puštati da sama skiće oko kuće  jer će vrlo brzo stradati. Gluhe životinje plahije su i ako im priđete iznenada, mogu reagirati tako da vas ugrizu jer se instinktivno brane. Ponekad se kod takvih životinja razvije nešto agresivnije ponašanje jer se stalno osjećaju ugrožene, no to naravno nije pravilo.