Postoje neki načini okončanja života, koji su medijski poprilično popraćeni. Ne bez razloga. Recimo, ljudi vole biti informirani o ubojstvima. Što su bizarnija, to je glad za informacijama veća. ZNAŠ LI DA JE PETOJ ŽRTVI IŠČUPANA JETRA, A DVANAESTOJ SRCE? Naravno, uopće ne sporim da je borba protiv kriminala jedna od primarnih zadaća svakog društva. Bezrezervna podrška iskorjenjivanju ovog zla gotovo je univerzalna. Eksponirani političari i druge medijske zvijezde grade dio svoje popularnosti upravo na verbalnim osudama kriminala. Sličan medijski interes vlada i za AIDS. Tužne priče te zalaganja Elizabeth Taylor i Michael Jacksona itekako djeluju na sentiment javnosti. Nesretne žrtve dolaze u centar interesa, a dio uznemirene populacije još uvijek se pita da li je homoseksualna sklonost svojevrsna «božja kazna». Godišnje se u SAD desi 13.500 ubojstava. Otprilike isti broj ljudi umire od AIDS-a. No, postoji jedan tihi ubojica, koji ne dolazi na naslovne stranice i oko kojeg se ne raspredaju priče uz jutarnju kavu. Nešto što ostaje u debeloj pozadini. A OD TOGA SE ITEKAKO UMIRE. To su lijekovi na recept. Prema američkim izvorima, REAKCIJA NA LIJEKOVE ODNOSI DESET PUTA VIŠE ŽIVOTA NEGO AIDS. U miru, iza očiju javnosti. Zapravo, javnost žmiri na oba oka. Svi su već otupili na toksičnost lijekova, tiho se nadajući da je ona u nekim razumnim okvirima. No, slobodno se može reći da je štošta izmaklo kontroli. Kako drugačije nazvati situaciju, GDJE STOTINE LJUDI UMIRE SVAKOG DANA, ZBOG IZRAVNE POSLJEDICE PROPISANIH LIJEKOVA? Već znate da se štošta izvan oficijelne medicine pribija na križ, često i bez pravog razloga. Nažalost, kriteriji se razlikuju. Posljedice lijekova na recept puno su drastičnije nego uopće možete zamisliti. ZA DOBRO BOLESNIKA?? Teško je doći do pravih podataka o fatalnim reakcijama na lijekove. ZATO ŠTO SE NE PRIJAVLJUJU. Rezultati istraživanja na tu temu variraju. Prema nekima, PRIJAVLJUJE SE TEK SVAKI STOTI SLUČAJ. Pitate li se čemu zataškavanje? Zašto se ne bi upozorilo buduće korisnike tih istih lijekova? Postoji više razloga. Možda se pri kliničkom ispitivanju smrtne posljedice nisu pokazale, pa se smatra da i ne postoje. Možda je liječnik zaboravio prijaviti, a možda i ne zna da se tako nešto moglo dogoditi. Možda je pacijent uzimao masu lijekova, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi koja je komponenta ili koja je kombinacija komponenti izazvala smrt. Zamislite da vam smrt drage osobe liječnik obrazloži na ovakav način: «Nedvojbeno smo utvrdili da su ga ubili lijekovi. Da ih nije uzimao ili da je uzimao nešto drugo ON BI JOŠ BIO ŽIV, MOŽDA I VIŠE GODINA!» Da li bi na istinu reagirali tužbom? Odštetnim zahtjevom? Pokretanjem skandala po novinama? Sudskim procesom protiv proizvođača? Eto, ZBOG TOGA VAM NIKADA NIŠTA NEĆE REĆI. Vi ćete ostati u uvjerenju da je bolest bila jača od lijekova, A NE DA SU LIJEKOVI BILI OTROVNIJI OD SAME BOLESTI. To je zdravstvena specifičnost. Budite sigurni da bi avionski putnici ozbiljno razmislili da li će koristiti usluge avio-kompanije, kojoj se stalno ruše avioni. Naravno, broj slučajeva s ozbiljnim nus-pojavama (kao reakcija na lijekove) daleko je veći. Tu mislim na trajne posljedice ili na one koje zahtjevaju bolničko liječenje. Prema jednoj studiji, 2.200.000 Amerikanaca godišnje može reći da su im lijekovi ozbiljno narušili zdravlje. Odnosno, DA IM JE UPOTREBA LIJEKOVA POGORŠALA ZDRAVSTVENI STATUS. Jedan konkretan primjer. Američki Food and Drug Administration prima godišnje osamdesetak prijava nus-pojava za preparat Digoxin (koristi se za srčane bolesti). Istovremeno, Medicare (američko zdravstveno osiguranje) navodi da je 28.887 pacijenata primljeno u bolnicu ZBOG OZBILJNE REAKCIJE NA DIGOXIN. NETKO pokušava NEŠTO sakriti, zar ne? Zdravstveni sustav je vrlo otporan. Eliminacija mogućih problema često se rješava «pronalaskom» novih lijekova. Novih po imenu, ali s vrlo sličnim sastavom. I višestruko višom cijenom. Do čitanja!