Tata se zapustio, to je bilo više nego očito. Panceta oko struka rasla je iz dana u dan. Zavaravanje s "teškim kostima" nije moglo potrajati unedogled. "Tata, sličiš mi na one oskudno odjevene Japance s debelim stražnjicama, koji se takmiče tko će koga prije izgurati. Trbuh im se treska kao i tebi. A i u licu ste podjednako zamašćeni!", analitički je primijetio mali Željko, ionako uvijek spreman za kopanje po bolnim točkama. Doduše, svi u obitelji Šašavić znaju u čemu je problem. U tatinim ilegalnim obrocima, većinom usred noći. U okrilju tame. O tome tata ne govori, ali kontinuirano nestajanje masne hrane je sasvim dovoljan dokaz. I izdajničke mrvice. Na stolu i ispod njega. Tata ima iskustva s dijetama. Neke su ga dosta dugo držale. Recimo, ona s obiljem mesa i svinjske masti bila je posebno omiljena. Nikada nije pojeo toliko čvaraka kao tada. "Ljudi žive u debeloj zabludi, jer masnoća zapravo ne stvara salo. Nego ga topi.", svečano je pročitao stručno mišljenje iz stručne knjige. Zašto je kolesterol počeo rasti, ni do danas mu nije jasno. Uostalom, to su samo prolazne neugodnosti. (Haj, haj…) Ali, onda… jednog lijepog dana… u kuću se ušetala ZONA. (Haj, haj, zonu mi daj!) Vidno uzbuđeni tata objasnio je ukućanima da je njegovim nevoljama došao kraj, da je otkrio pravu stvar i da će se masne naslage otopiti po kratkom postupku. Usput, otopit će se i sve zdravstvene nevolje. Veselo gestikuliranje i trzanje zbog revolucionarne ideje skoro je dokrajčilo naslonjač, koji očito nije projektiran za teške kosti s pratećim dodacima. Mama zna što to znači. Još jedno prilagođavanje obroka po nečijim, vjerojatno, fiks-idejama. Željko je već ranije objavio da bi jeo samo ono što se jede u McDonaldsu (jer je to tako fino, sočno i savršeno), a mušićava Senka najčešće sama sprema svoje juhice i povrće na lešo. Usprkos velikom opterećenju, pametna mama je svjesna da tatino stanje ne dopušta više ni dana odgađanja, pa je odlučila pooštriti disciplinu. Noćne avanture su riješene zaključavanjem kuhinje, a obroci su od sada strogo po propisu. ("Haj, haj, zonu mi daj!", oduševljeno pjeva tata.) Ako je već dijeta, onda treba biti nekog reda. Kokoši, plećke i jetrica postali su stalne delicije na tatinom tanjuru. (Kako fino…) I odojak… "Znaš li u kakvom sam ja proteinskom minusu? Ako to ne nadoknadim, moglo bi biti jako loše…", držao je predavanje tata, neprimjetno pokušavajući dočepati se više pašte nego mu pripada. "Prste k sebi!", oštro će mama s orlovskim očima. "Imaš tamo pohana krilca! Hoćeš li da ti se stanje pogorša? Nisi pročitao o inzulinskim problemima zbog pašte?" Naravno, režim je cjelodnevni. Tatine omiljene žitne pahuljice sa sušenim voćem MORAJU SE nadopuniti proteinskim prahom za usklađivanje. (Haj, haj, zonu mi daj!) A i Senka je napokon progovorila:"Znaš li čega ima u tom prašku? Možda guščja jetra, a možda i hrabro zečje srce. Dodaš li malo svježe svinjske krvi, lako ćeš se prevariti za malinovac. Bolje od Cedevite, sve prirodni sastojci!" "Za sutra imaš pureća prsa, a za prekosutra ćemo plućica na kiselo.", dodala je mama. "A kako stojiš s trbušinom?", i upilji se u nabrekli obruč, skriven ispod napete košulje. (No, to je zasigurno svježa mišićna masa. Takve transformacije u zoni su uobičajne.) "Napredujem. Pomalo… Nego, je li namješten krevet za popodnevni drijemež? Sve je to tako naporno… A zar sav taj prašak moram ja probaviti? I sve to meso…" "Pa, naravno. Za blagdane možeš i malo više… Ma, rekla sam ti da ne diraš rižu! To je za tebe mrtvačka glava, jasno? Još nam samo nedostaje kakva ozbiljna zonska kriza u kući. Znaš da su doktori skupi. Daj, oglođi taj batak, oko kostiju je najbolje! Nećemo valjda bacati hranu.", reče mama, vadeći rižu, koju je tata napunio u trenutku nepromišljenosti. … I tako je to bilo… Ne bojte se, ništa strašno se nije desilo. Zonska crna rupa otvara se samo ponekad… HAJ, HAJ, ZONU MI DAJ! ŽELIM VAM ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU GODINU!