Hernija diska

Dinamički segment kra­ljež­nice sastoji se od dvije kos­ti (kralješaka) između ko­jih je umetnut hrskavični dis­kus. Taj diskus služi kao amortizer, a građen je od čvrstog vanj­skog hrskavič­nog omotača i meke unu­tarnje želatinozne mase. Sli­jedom cijelog niza procesa ili jednokratne trau­me mo­guć je nastanak deformacije diskusa i izbočenje mekog dijela kroz oslabljenu hrs­kavičnu ovojnicu u oko­li­nu. Takvo izbočenje, a u zavisnosti od njegove veličine zo­vemo hernijom, bulgingom ili prolapsom. Ukoliko to izbo­čenje pritišće na me­ka tkiva, posebice na izlazište živca ili pak samu leđnu moždinu, ono može uzrokovati bolove. Kada bolovi nastupe, vrijeme je za dijagnostiku ili liječenje. Na žalost, sintagma "iskočio mi je dis­kus" ili "iskliznuo je diskus" nisu posve točne, a predstavljaju opasnost pret­pos­tavke da takvo "iskliznuće" ili "izbočenje" možemo sanirati prostim "vraćanjem na mje­sto" nekim magičnim po­k­retom. Naročito je kiropraktika u tom smislu postala slavna. Na žalost, anatomija je neumoljiva i nema ni­kakve veze sa iskliznućem nekog mehaničkog dijela mo­tora iz svog ležišta. Hrs­kavični dis­kus nije samo umetnut iz­među dva kra­lješ­ka poput salame između dvije fete kruha u sendviču. On je više poput sira u to­plom send­viču- slijepljen za kralješke, ili još točnije srastao je za njih. Hernija nije tek pomak hrs­kavice u od­nosu na kosti, već je ona deformacija same hrs­kavice, te ne može tek tako biti vra­ćena na mjesto. Up­ra­vo zato liječenje bolova uzro­kovanih hernijom često nije niti jednostavno niti brzo. Uk­ratko, liječenje ima tri faze.

U akutnoj fazi jakih bolova (ako je prisutna) zaista je poželjno kraće mirovanje, te eventualno lijekovi protiv bolova.

U subakutnoj fazi nasto­jimo dalje smanjiti ukupnu bol­nost bilo metodama fi­zioterapije, bilo manuelnim liječenjem, unutar kojeg je ki­ropraktika najpoznatiji dio.

Treća faza liječenja zapo­činje po potpunom smiriva­nju bolova, a sastoji se od adekvatnog i redovitog vjež­banja. Posebice se to odnosi na mišiće nogu, koji stabili­ziraju zdjelicu, a time i cijelu kralježnicu. Manje st­resa na lumbalni dio, znači i manji rizik od nastanka her­nije, kao i manji rizik da već prisutna hernija stvara pro­bleme.