Pojam sezonskog voća i povrća prilično se izmijenio. Nekada se znalo što kada raste, pa pomidore i paprike niste mogli jesti zimi. Još manje šljive. Ali, globalizacija je sve prisutnija, a napredne poljoprivredne mjere polako brišu pojam sezone. GMO-hrana je veliko zlo, ali ne i jedino. Netko se sjetio da bi poljoprivredu, kakva je nekada bila, trebalo unaprijediti. Iz korijena izmijeniti. Treba presložiti samu srž dohodovnih biljnih kultura, kako bi prinosi bili veći, a trajnost duža. (To će smanjiti glad u svijetu i… bla, bla,… samo prazne riječi…) To se gotovo uvijek dešava na štetu nutritivnih svojstava, a samim time i na štetu našeg zdravlja. Možda zvuči privlačno da sezona neke kulture traje 12 mjeseci, ali miješanje u prirodne zakone ne može dobro proći.
Vjerujem da bi se kineski češnjak svima ogadio, kada bi znali kako se uopće uzgaja. No, dovoljno je da pogledate jagode, kakve se danas nude. Nekada bi čitava placa zamirisala, a danas ih i pod nos možete staviti, ali jedva da ćete išta osjetiti. Presijecite jagodu napola, iz nje neće izaći ni kap soka. Možete se s njom loptati, neće se raspasti. Doduše, lijepo izgledaju, ali u ustima ostavljaju dojam bezlične mase. Onaj prepoznatljivi i očaravajući okus netragom se izgubio. Tretiranje (pogotovo) jagoda raznolikim preparatima je brutalno. Znanost je jagodama oduzela dušu. Također se možete zapitati što stoji iza pomidora, koji su gotovo u milimetar jednaki. I oni savršeno izgledaju, dugo zadržavaju tvrdoću, a udjel sjemenki je mali. Imam dojam da je svaki sat njihovog uzgoja programiran u tančine. Presavršeni proizvod gotovo uvijek znači i bezvrijedan proizvod. Ma, takvih primjera ima bezbroj.
Zapitajte se što se događa s grožđem iz Južne Amerike, kada, i nakon dugog puta, zadržava besprijekoran izgled i na našim policama. Ili se zapitajte zašto je danas rizično pojesti jabuku s korom, iako su nas učili da je kora najzdraviji i najraskošniji dio ploda. Možda u neka stara vremena… Ne očekujte više raskoš vitamina, pojela ih je masovna proizvodnja. Jednostavno, neke druge vrijednosti bile su važnije.
Ni druga hrana nije nimalo bolja. Kruh (nekakav pojam osnovne hrane) sada krije u sebi po desetak dodataka. Malo boje da bude još crnji, malo dodatka da se manje mrvi, malo aditiva za hrskavu koru, malo konzervansa za trajnost. (Žličica otrova za sve razmaženije korisnike?) Kruh po nekom osnovnom starom receptu možete samo sami napraviti. O ovom današnjem mlijeku bolje je i ne trošiti riječi. U njemu su ubili sve što se moglo ubiti. Ostala je mrtva priroda bez vrijednosti. Ne kažu uzalud da su današnji sirevi više nalik plastici.
Svaki korak natrag u kvaliteti zapravo znači brigu više. Naočigled propadaju sva prirodna načela, koja bi trebala biti svetinja. A dno kvalitete zasigurno još nismo dosegli. Strah me i pomisliti što se po laboratorijima trenutno sprema. Sve bolesnija nacija dovoljno govori sama za sebe.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
