Čin prvi: U američkoj financijskoj povijesti  neko vrijeme će stajati zabilježeno slijedeće: „Najprije smo ga zvali našim financijskim bogom i financijskim genijem. Međutim, sada znamo da je Bernie vjerojatno naš najveći burzovni prevarant u povijesti. Ne znamo koliko je „popalio“ preko svog fonda; procjenjujemo oko 65 milijardi dolara.

Svi se slažu da je Bernie jako dobro poznavao temelje američkih i svjetskih financijskih tržišta. Sam ih je pomagao „zidati“ kao šef NASDAQ-a, najveće američke elektroničke burze dionica sa sjedištem u New Yorku. Bio je dakako član najmoćnijih financijskih lobija, s dobrim vezama u kontrolnim institucijama.

Mediji su redom prenosili slične vijesti, s rijetkim uvidima u dubinu ovakve jedne priče. A ona je za svih nas poučna. Međutim, samo ako je pogledamo s njene druge strane.

Kakva je bila poslovna politika Bernijevog poslovnog CARSTVA? Sažeto i grubo rečeno, slijedeća:

1. Uzimaj od jednih, da bi dao drugima: tj. iz šupljeg u prazno.
2. Nije važno koliko niti od koga uzimaš, samo ne diraj – najveće.
3. Onima koji traže, uvijek obećaj sve, a u svakom slučaju - više od konkurencije.
4. Dok traje, traje: bit ćeš najjači, glavni.
5. O posljedicama ćeš razmišljati kasnije.
6. Ako tko što pita ili istražuje, samo odrešito kaži: „Zar vi u mene – SUMNJATE?“

Da li vam se ovakav financijski juriš čini već viđenim, i to dosta puta na našim prostorima?
Bernieja su zbog markantnog, dojmljivog nastupa i strahopoštovanja svugdje cijenili. Prostirali su mu crveni tepih. Vjerovali su mu. A on je vjerovao da ga sustav nikad neće razotkriti, a još manje izopćiti.

Čin drugi: Kao što se u pričama uvijek dogodi neka nepredviđena situacija, tako je 2008. godine „financijsku industriju“ počela tresti tzv. kriza. Kriza znači da ekonomski model po kojem se posluje ima „rupe“.

Ili, drugačije: kriza podrazumijeva da oni od kojih se uzima, da bi se drugima davalo (i to uvijek malo više nego ranije), nisu više imali dovoljno da napoje tako žedne, „uspješne“ ljude. Rijeka uzimanja je svakodnevno sve više presušivala, a korito ostajalo s preniskim vodostajem.

Isto se događalo Bernieju u njegovom privatnom fondu, jer je i on uzimao iz iste financijske rijeke. Američki financijski sustav kao „Veliki brat“ upro je, naravno, prstom u njega: „Nakon 20 godina slave i časti, kriv si sada za krađu. Evo ti 150 godina robije!“

Čin treći: I kakvo je razrješenje ove krimi priče? Pred sudom je Bernie, vrhunski znalac dioničarstva, dao iskaz kako je njegova namjera oduvijek bila da ima pravno i komercijalno čistu aktivnost, ali da se to pokazivalo vrlo teškim; a samo poravnanje računa sa svojim klijentima, konačno i nemogućim pothvatom...

Pouka za sve nas:  Naš glavni junak, Bernie, kao pojedinac je uspješno kopirao i malo- pomalo „usavršavao“ sustav. Osim toga, velika želja za moći i vladanjem smatra se u kapitalizmu pozitivnom osobinom, a on je htio biti - Faca... Činjenica je da su tisuće i tisuće ljudi ostale bez ušteđevine, ali što se može? I to je život... Možda su trebali „dublje kopati“ i „više sumnjati“? Paradoksalno, ali čini se da su si za svoju tužnu financijsku sudbinu sami krivi... Naivnost, neznanje i pohlepa uglavnom skupo, skupo koštaju...Zato vas lijepo molim da svoju glavu čuvate sami...