Bolest nije rezultat slučajnosti, već kardinalnih svakodnevnih grešaka. Nekretanje, pogrešna prehrana i još puno toga. Mnogi su itekako toga svjesni, ali ništa ne poduzimaju. Kažu da nemaju ni vremena ni novaca za svoje zdravlje


Živimo u nemirnom i užurbanom svijetu. Svi nekuda jure, a stresne situacije redaju se kao na tekućoj traci. Imperativ golog preživljavanja postao je svakodnevica. Kako u takvim okolnostima ostati zdrav?

Zapravo, uzdamo se u imunitet i njegove čarobne sposobnosti. Uzdamo se da će nas spasiti od svakog zla. I testiramo ga u okolnostima koje baš i nisu normalne. (Nije kod svih imunitet isti. Naravno, ni najotporniji nisu imuni na sve nedaće. A nije baš ni pametno uzdati se samo u veću otpornost.) Znate li da je proljeće pravo vrijeme za životne preokrete? Dakako, tu ne mislim samo na pokušaje sređivanja tijela za plažu, već i mnogo šire. Puno puta se susrećem s tužnim životnim sudbinama, gdje je kontinuirano tjelesno iscrpljivanje očito već uzelo svoj danak. I uvijek sam se pitao - zar je toliko teško uzeti vrijeme za sebe, dok životne niti još nisu počele pucati? Zar nije lijepo živjeti zdrav?

Već sam više puta naglasio da barem 90% bolesti sami sebi stvaramo. Bolest nije rezultat slučajnosti, već kardinalnih svakodnevnih grešaka. Nekretanje, pogrešna prehrana i još puno toga. Mnogi su itekako toga svjesni, ali ništa ne poduzimaju. Kažu da nemaju ni vremena ni novaca za svoje zdravlje. Ali, opravdavanje impresivnim popisom obaveza nema puno smisla. Pred kime se opravdavate? Stvarate alibi za raspad sistema?

Preopterećeni su ljudi koji loše planiraju svoje vrijeme i obaveze. Ili oni što danonoćno trče za velikom zaradom, uništavajući sebe i okolinu. Pametnijim rasporedom aktivnosti svatko može naći vremena za svoj duhovni i svaki drugi razvoj. Još su i naši stari su govorili da posao neće brinuti o tebi kad se razboliš.

Kada tijelo popusti, život i vrijednosti se mijenjaju. Umjesto „važnih obaveza“ počinje obilaženje ambulanti, a ušteđevina zaokrene prema spašavanju onoga što se još spasiti da. Odjednom iskrsne gomila nalaza, pregledi se redaju iz dana u dan, a pregršt tableta kroji opstanak. Skup život tek počinje, a žaljenje za propuštenim tek sad razjeda mozak.

Zašto nisam učinio više za sebe kada je trebalo? Shvaćate li da su vam „obaveze“ isplanirale sudbinu? Razumijete li da ćete malo ili ništa realizirati uz krhko zdravlje? Znate li da nitko nije odgovoran za vašu sreću osim vas samih? Život je neopisivi dar, cijenite ga najviše što možete.