• Nitko se ne voli baviti vlastitim manama u poslovanju, kao ni u životu. Radije se bavimo praćenjem, a možda i i kritiziranjem drugih, jer njih „bolje vidimo“. Tuđi filmovi su nam često čak i  interesantniji od naših vlastitih, dramatičniji su te za nas – manje opasni! Osim što ih bolje sagledavamo „kao cjeline“, bolje i uočavamo što netko čini dobro, a što loše, te kakve bi mogle uslijediti – posljedice

Također je puno lakše i ljepše biti „pametan“ kod promatranja tuđih situacija, bez stvarne vezanosti za njihove junake i istinskog proživljavanja njihovih situacija. Znamo da je to isto kao kad gledamo film na platnu ili ekranu: možemo započeti s gledanjem, kao i prestati kad je nas volja. Osim toga, sve što vidimo nas puno manje košta nego neke glavne junake u „stvarnom životu“. Konačno, naše najveće olakšanje u svojstvu promatrača predstavlja činjenica što znamo da gledamo druge ljude, a ne - sebe! Kao da smo „izvan opasnosti“!

Većina ljudi nastoji izbjeći „uplitanje“ sa strane u svoja novčana pitanja te vrlo teško prihvaća savjete, kritike ili prijedloge, osim ako je u gadnoj novčanoj situaciji, iz koje sama ne vidi izlaz. I u tom krajnjem slučaju, zbog osjećaja srama, krivice ili drugih razloga, nastoji samo djelomično otkriti svoje novčane karte, te i dalje zataškavati „objektivnu financijsku situaciju“. Što je situacija teža, ljudi je teže još više – zašušuriti...

U čemu je, dakle, naša najveća poteškoća? Definitivno to što sebe vidimo i doživljavamo samo iz svoje vlastite perspektive, neovisno o tome da li je ona - pozitivna ili negativna. No, većina o sebi ipak razmišlja na pozitivan način, čak i malo „previše pozitivan“ i stalno teži uljepšati svoju „sliku“. Također „misli“ da zna što je za nju ili njega – najbolje. Da to često nije tako sa zaprepaštenjem otkrije kad se neke želje ili očekivanja jednostavno – ne ostvare!

Kad je trošenje u pitanju – tu smo posebno osjetljivi...Zapravo to pitanje je uglavnom rak-rana našeg društva, svih nas pojedinačno i našeg poimanja stvarnosti...Ponekad nam se u vezi s različitim vrstama potrošnje događaju velike stvari - događaji kao što su: blokada poslovnog računa, neisplata ili kašnjenje plaća, otkazivanje od strane banke  kredita po tekućem ili drugom računu, ovrha nad imovinom zbog neplaćanja dugova....Ili potrošnja uslijed „topljenja“ ranije stečene imovine zbog inflacije, tečajnih razlika ili gubitaka na burzi...

Kakvi su glavni junaci u „Novčanom filmu“? Ako je film u crno-bijeloj tehnici, najčešće uočavamo dva tipična lika: jedan je rastrošan, a drugi je škrt. Međutim, vrlo često se javlja i tzv. kombinirani lik, koji ponegdje nerazumno troši, da bi drugdje isto tako nerazumno štedio... Ako gledamo novije filmove u boji, sve je više „heroja“ koji (zlo)upotrebljavaju novac kao mito ili prijetnju. Osim klasičnih negativaca koji se skrivaju, jer ne žele da ih kao takve prepoznamo, ima i puno „normalnih“ građana, koji su postali „nesvjesni ucjenjivači“. To su, primjerice, roditelji kad kažu svojem potomstvu :“Dijete, evo ti za uspjeh u školi- to i to...“ (čitaj: mito / nagrada) Ili: „Ako ne uspiješ, nema džeparca, ni izlazaka!“(čitaj prijetnja / kazna) Također su to i poslodavci koji govore i djeluju na način: „Radio jesi, ali ti ne dam zasluženu- plaću!“

U koloru bolje vidimo i sve one ljude koji su financijski uvijek od nekog sponzorirani. Postoji i grupa onih koji se prema novcu odnose s prijezirom, kao da je on sam po sebi – nemoralan. Međutim, ti isti ljudi da bi (pre)živjeli, smatraju da je sasvim u redu biti uzdržavan od nekog tko ga zarađuje i tako „prlja“ svoje ruke, umjesto njihovih! „Limozina“ u svim oblicima...

Svi likovi u našim novčanim filmovima vole kriviti druge ljude, vanjske okolnosti ili čak i sam novac za svoje vlastite poteškoće u životu! Nikada nije dovoljno puta naglasiti da novac sam po sebi nije - niti dobar, niti loš. On je NEUTRALAN. Ovisno o našim motivima, mi ljudi činimo sebi i drugima dobre, osrednje ili loše situacije, kao i dobre, osrednje ili loše - odnose!

Zbog toga savjetujem onima koji imaju, kao i onima koji nemaju da se otvore prema temi novca. Najprije da se pokušaju prepoznati u pojedinim ulogama, a zatim da sagledaju koje to posljedice sa sobom nosi, i prema kome. Bilo bi svakako korisno posavjetovati se s nekim,  jednostavno primiti mudrost, kritiku ili prijedlog...

Priroda je tako uredila stvari - nitko ne može sam sebi biti dobar savjetnik, ali drugome može, jednostavno zbog toga što nema pogled na cijeli okvir ili kontekst „priče“, već sve gleda samo iz jednog kuta, iz svoje vlastite točke promatranja stvari. Subjektivnost ima dakako jednu, ali veliku manu: ograničena je na „ono i onoliko“ koliko pojedinoj osobi iz te jedne točke - pogled obuhvaća, seže...

U stvarnom životu baš nam zato drugi ljudi mogu puno pomoći jer su  svojevrsna „zrcala“ za naše ponašanje i djelovanje. Oni su zbog svoje „vanjske pozicije“ i „neuključenosti“ u naš novčani film – objektivniji! Zbog toga je važno otvoreno razgovarati o svojim novčanim pitanjima, a ne skrivati stvari „pod tepih“. Međutim, bez obzira kako dobre savjete i prijedloge primili, treba uvijek imati na umu da smo mi „glavni junaci“ u našem životu, da su sve odluke – naše i da mi sami trebamo „odraditi najteži dio posla“. Stara poslovica kaže: „ drugi nam mogu odškrinuti vrata , ali mi moramo proći kroz njih – sami!“

(photo by Max Romersa)