U knjizi Nevena Orhela „Uzbuna na odjelu za rak“ opisan je slučaj izlječenja od raka, kao posljedica umjetno izazvane teške infekcije i visoke temperature. Iako je priča izmišljena, postupak nije nepoznat i primjenjuje se u mnogim alternativnim klinikama, kao dio terapeutskog postupka. Očito, POVIŠENA TJELESNA TEMPERATURA DOPRINOSI POVLAČENJU, A NE RAZBUKTAVANJU BOLESTI. (Priče da će temperatura nekontrolirano rasti, ako ju ne snižavate lijekovima ili na druge načine, nema nikakve osnove. U organizmu postoje mehanizmi ograničenja rasta do nivoa koji je optimalan za stanje u kojem se nalazite. Uostalom, MIKROORGANIZMI SE SPORIJE RAZMNOŽAVAJU PRI VEĆOJ TEMPERATURI.) Prvi primjeri iz prakse datiraju još od početka prošlog stoljeća. Tada je dr Coley inficirao bolesnike od raka bakterijama, za koje se znalo da izazivaju tešku vrućicu. Rezultati s tzv. „Coleyjevim toksinima“ nisu isti u svim slučajevima. Stopa izlječenja varira od 15 do 50%. Najbolji efekti postižu se kod leukemije, sarkoma mekih tkiva, limfoma i melanoma kože. Usprkos ohrabrujućim rezultatima, službena medicina ne priznaje „Coleyjeve toksine“ i metodu smatra nedovoljno ispitanom. (Kada bih bio zločest, rekao bih da se i ne trude oko ispitivanja. Možda i zato, što bi onda opala popularnost standardnih metoda liječenja, na kojima se odlično zarađuje, BEZ OBZIRA NA MIZERNE REZULTATE. Alternativne klinike često odbijaju primiti bolesnike, koji su prethodno liječeni citostaticima, jer STUPANJ OPĆE ZATROVANOSTI NERIJETKO UPUĆUJE NA BEZNADAN SLUČAJ.) Neki liječnici su eksperimentirali s transfuzijom krvi bivših bolesnika, kod kojih je došlo do spontane regresije karcinoma. U pojedinim slučajevima, kod primaoca-bolesnika od raka, došlo je do povlačenja bolesti. Mehanizam djelovanja nije sasvim jasan, ali OČITO JE DA SE NEKI ZAŠTITNI ELEMENTI MOGU PRENIJETI PUTEM KRVI, MAKAR PONEKAD. A sada o ulozi psihe u čudesnim izlječenjima. ČVRSTA VJERA U PODUZETI TRETMAN PONEKAD JE SASVIM DOVOLJNA ZA REGRESIJU BOLESTI. (Dakle, vjera, a ne lijekovi.) To bi mogli prozvati „placebo-efektom“, iako je mnogo važnija činjenica da postoje čvrste biokemijske veze između mozga i imunološkog sustava. Ne kažu bez razloga da misli i emocije upravljaju tijelom. Mjesta poput Lourdesa u Francuskoj ponose se tisućama nevjerojatnih izlječenja, od kojih su neka opisana i u stručnoj literaturi. Izgleda da je koncentrirana pozitivna energija dovoljno jaka za pokretanje placebo-efekta. Znate, utvrdili su da zacjeljivnje rana kod supružnika koji su stalno u svađi traje barem dan duže nego kod ostalih. Spontano povlačenje teških bolesti povezano je i s velikim psihološkim promjenama u pacijentovom životu. To može biti na religijskom nivou, ali i pomirba nakon dugotrajne mržnje. S druge strane, OSOBA S NERAZRIJEŠENIM DUGOTRAJNIM PSIHOLOŠKIM KONFLIKTOM ZAPRAVO JE BOLESNA OSOBA. Tinjajuće negativne emocije često su ostaci traumi iz djetinjstva, koje iznova oživljavaju dan za danom. KONSTANTNI STRES OSIROMAŠUJE IMUNOLOŠKI SUSTAV, A POGOTOVO ZALIHU NEOPHODNIH STANICA-UBOJICA. I još nešto, STOIČKO AKCEPTIRANJE BOLESTI ILI ATMOSFERA BEZNAĐA OBIČNO SU POVEZANI S LOŠOM PROGNOZOM. Ljudi gube bitku s bolešću, jer misle da im život nikada neće biti bolji. Ukratko, loše misli zakopavaju ih u grob. Na kraju, mislim da bi liječnicima trebalo zabraniti prognoze o skoroj smrti. (Crni prizvuk samo doprinosi dodatnom unutarnjem razaranju.) Nitko ne zna što se u glavi može okrenuti i nitko ne zna tko će živjeti, a tko će umrijeti. Osobni mentalni stav i mentalni stav okoline u kojoj živimo KREIRAJU ŽIVOT. A čuda su se događala i još će se događati. Uhvati osmjeh i priroda će učiniti sve ostalo...