Ako o propalim metodama liječenja nitko ništa ne govori, teško da će se ikada promijeniti
Nedavno je na jednom frekventnom forumu pisalo kako bi maksimalno trebalo izbjegavati bilo kakve negativne komentare o postojećim standardnim metodama liječenja karcinoma. Dakle, loši komentari psihički ubijaju oboljele, a to onda loše utječe na tijek liječenja. Ne znam što da kažem na ovo. Ako o propalim metodama liječenja nitko ništa ne govori, teško da će se ikada promijeniti. Bolesnima sigurno ne ide u prilog prešućivanje bilo kojih važnih činjenica o liječenju, jer im o tome može ovisiti život. Šutnja nije zlato, barem kada je o medicini riječ.
Jeste li čuli o senzacionalnoj novoj studiji sa sveučilišta Yeshiva? Tamo su utvrdili da kod kemoterapije raka dojke dolazi do znatnog povećanja broja stanica raka u krvotoku. Uglavnom, terapija može zaista pomoći pri smanjenju osnovne tumorske mase, ali prateća diseminacija na druge organe je daleko gora. Faktički, terapija potencijalno doprinosi metastaziranju, a to je katastrofa za onkološke bolesnike.
Znanstvenici se već neko vrijeme pitaju zašto tako često izgleda da citostatici na početku djeluju (rak se smanjuje), a bolest se kasnije razmaše s daleko većom agresivnošću? Zašto nada tako kratko traje? Odgovor možda i nije daleko. Zna se da kemoterapija oštećuje i zdrave stanice, a one pritom izlučuju protein WNT 16B. Nezgodno je što taj protein preuzimaju stanice raka, što omogućuje njihov brži rast, invazivni potencijal i očitu otpornost na svaku daljnju terapiju. Ovaj protein je u suštini aktivator tumorskog rasta. Shvaćate? Ispada da je dodatni tumorski rast ništa drugo nego nuspojava kemoterapije.
Možda izgleda nelogično, ali izgleda da i operativno uklanjanje vidljivog tumora ima dosta loših strana, (Može se opravdati ako tumorska masa pritišće vitalne organe i neposredno ugrožava život.) čak i ako je uklonjena cijela masa i svi zahvaćeni limfni čvorovi. Pojednostavljeno govoreći, bilo kakvo prešanje, punkcija ili rezanje tumorskog tkiva doprinose dodatnoj aktivnosti tzv. mikroba raka, a tako se i dodatno množe matične stanice raka. Odjednom se aktiviraju mikrometastaze, a tumorska aktivnost prožima cijeli organizam. (Ovo se često događa i kada kirurzi kažu da je „sve uklonjeno“.) Takvu aktivnost više nije moguće zaustaviti. Dolazi do snažnih upalnih procesa i progresivnog staničnog trovanja. Uz to, nakuplja se tekućina oko abdomena i pluća, a drastičan gubitak težine i opće propadanje (kaheksija) uobičajeni su pokazatelji skore smrti.
Djelovanje na mikrob raka, što je od ključnog značaja, postiže se antimikrobnom i protuupalnom terapijom. Uz energično raskiseljavanje i prehranu lišenu sastojaka, za koje se definitivno zna da više doprinose bolesti nego zdravlju. Rekao bih da je to put do normalizacije stanja na mirniji način. Cilj je da toksina bude manje, da se eliminiraju brže i da metabolizam postane normalniji. Tada će se tumor ili smanjiti ili nestati ili kalcificirati ili, na neki način, deaktivirati. Uspavati. Najveći broj meni poznatih onkoloških bolesnika koji su se izliječili (ili barem zaustavili progresiju bolesti) slijedili su iako dijelom ovakav pristup. O tome sigurno ne trebamo šutjeti.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
