14.04.2019.

Kako od života napraviti pakao?

Piše: Arsen Miletić
098/178-3788

Život pesimista je mnogo teži i okrutniji nego što bi realno trebao biti. Crn pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost je zamoran, iscrpljujući i zdravstveno neprihvatljiv

 

Prosječan život je stvarno raznolik. Ima tu i suza i smijeha i ljubavi i ljutnje. I dobrih dana i loših dana. Nekada užitak, nekada patnja. Nekada obožavamo gomilu ljudi oko sebe, drugi dan preferiramo sigurnosnu tampon-zonu. Neka se nitko ne približava…ujedam! Raznolikost u životu je normalna, ali mi se čini da neki stvaraju pakao i kada ga nema.

Dakle, možete otići na spavanje s lijepim mislima na voljenu osobu, usput lijepo sanjati i probuditi se s uvjerenjem da će dan biti savršen. Druženje s dobrim ljudima, kava s prijateljima, sarma bez mesa i ležerna zabava s djecom. Loše stvari se rjeđe lijepe za nepopravljive optimiste. Ali, moždane se vijuge mogu užariti i u sasvim drugom pravcu, i to pri vrlo sličnoj životnoj situaciji. Koliko će me ljudi sutra naživcirati? Što ću sve pretrpjeti s ništarijama na poslu? Zašto se uvijek ja moram baviti s djecom i njihovim neiscrpnim zahtjevima?  Zašto živim u državi gdje su svi loši i svi kradu? Noć uz takva razmišljanja teško prolazi, a noćno besciljno šetanje stanom vrlo je izvjesno. Bubanj u glavi sve je jači, a najcrnje misli uništavaju sve ono što je bilo ili će biti lijepo. Život pesimista je mnogo teži i okrutniji nego što bi realno trebao biti. Crn pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost je zamoran, iscrpljujući i zdravstveno neprihvatljiv. Život je prekratak da bi od njega sistematično stvarali pakao. Što je najgore, život s konstantnim crnim mislima obično i traje kratko. Nismo dizajnirani da stalno patimo i stvaramo nerealne i mračne konstrukcije, koje nas rastvaraju gore od želučanih kiselina. Ima li zatamnjivanje do iznemoglosti uopće svrhu?

Koliko puta sam čuo riječi: „Ovo ne može dobro završiti.“ Ili: „Zašto mi se u životu događaju samo loše stvari?“ Ali, neki ljudi i primjećuju samo loše stvari. One bolje niti ne registriraju, čak i kada su te bolje u većini. Jednostavno, probleme preuveličavaju i dopuštaju da im postanu centar života. Ne znam da li bi i milijunski dobitak na lotu tu išta bitno promijenio. Ima li lijeka za mozak, koji ne dopušta ništa lijepo u životu?

Za sve postoji lijek. Za početak, valja izbjegavati naglašene pesimiste. U pesimističkoj grupi često se zaglibi još dublje. Razmjena zlogukih prognoza je kao ulje na vatru. Članovi takve grupe samo se nadopunjuju u svome jadu. Što je najgore, u tome i uživaju. Dan bez nove doze mračnih predviđanja za njih je izgubljen dan. Suštu suprotnost predstavlja miješanje s optimistima. Naoko neprihvatljiva kombinacija, ali vremenom može doći do barem djelomičnih usuglašavanja. Život bi trebao biti lijep, a ne naporan. Vedar, a ne tmuran. Opustite se i odmah sve izgleda barem malo bolje. Lijep život vam neće stvoriti drugi. Morate se sami potruditi. Pogodite gdje su stogodišnjaci na toj skali sreće…


Prijavite se na besplatni newsletter: zdravljezatebe@gmail.com

Podijeli