Usmjerite se na obavljanje, a ne na izbjegavanje. Odredite koji su vam hitni i bitni zadaci. Planirajte – kada ćete ih točno izvršavati, što vam je za to potrebno? Koliko vremena će vam trebati? Također, možete isplanirati i nagradu nakon obavljenog zadatka


U prošlom članku upoznali smo se s pojmom prokrastinacija. Jednostavno rečeno – radi se odgađanju zadataka. Vjerujem da ste pročitali neke nove i zanimljive činjenice o ovom fenomenu, a sada je vrijeme da sami sebe (ili svoje bližnje) preispitate.

Pitanje je – imate li vi problema s odgađanjem?

 

  • Obavljate zadatke, ali one koji nisu visoko na listi prioriteta, one važne odgađate
  • Kada krenete s izvršavanjem važnih zadataka, ubrzo ustajete s radnog mjesta i radite pauzu, prije nego ste išta značajno napravili
  • Ne da vam se, niste raspoloženi, čekate da vas obuzme nalet motivacije i sreće koji će vas pogurnuti u pravom smjeru. No, takva plima nikako da dođe
  • Toliko ste već puta odgodili neki zadatak da osjećate nelagodu i uznemirenost
  • Vaš je moto: „Što mogu danas, ostavit ću za sutra“ ili „Rokovi postoje da se prekoračuju.“
  • Bilo je situacija u prošlosti kada ste toliko odgađali da vas je to koštalo – financijski ili pak narušavanjem obiteljskih, prijateljskih ili poslovnih odnosa

 

Prepoznajete li se u opisima?

 

Kao i s bilo kojim drugim problemom, važno je prvo priznati da problem imate… Jeste li?

Sada kada ste priznali - „Da, i ja imam problema s odgađanjem“, možemo zaviriti u razloge zašto se odgađanje javlja.

 

 

Veliko pitanje: ZAŠTO (baš ja)?

 
Postavite si sljedeće pitanje:

„Kakve mi misli prolaze kroz glavu kada trebam započeti neki važni zadatak?“

 
Prisjetite se situacije u što više detalja.

Prolazi li kroz vašu glavu nešto od sljedećeg?

„Ne mogu to napraviti?“, „Nesposoban/a sam.“, „Trebat će mi puno vremena za to.“

 

Ponekad problem leži u našem samopouzdanju. Možda su vam u prošlosti govorili da nešto ne možete napraviti ili ste imali roditelje koji su vam postavljali ekstremno visoke standarde – kada nikada nije bilo dovoljno dobro. Je li riječ o strahu od neuspjeha?  Ili se radi o novom zadatku koji zahtjeva iskorak iz vaše zone sigurnosti, a nitko baš ne voli kročiti u nepoznato, zar ne? Ili ste skloni perfekcionizmu te smatrate da greške nisu dopustive?


Ako ste se prepoznali u ovim opisima, a navedena pitanja se nekako baš odnose na vas, preporučujem da se javite za pomoć psihoterapeutu. Negativna slika o sebi nas može sputavati na razne načine i nije potrebno da i dalje grebete po površini, a radi se o dubljim stavovima i osobnim blokadama.

Također, ponekad imamo iskrivljeno predviđanje vremena i truda koji će nam trebati za izvršavanje nekog zadatka. Naime, skloni smo pretjerivanju te procjenjujemo da će nam za nešto trebati puno više i truda i vremena nego što je to realno. I prije nego počnemo, već se demoraliziramo.

Također, dobra organizacija je od ključne važnosti. Prije svega, dobro je rasporediti obveze po principu – Je li hitno? Je li bitno?

 

Može vam poslužiti tablica u nastavku:

 

 

 

Usmjerite se na obavljanje, a ne na izbjegavanje. Odredite koji su vam hitni i bitni zadaci. Planirajte – kada ćete ih točno izvršavati, što vam je za to potrebno? Koliko vremena će vam trebati? Također, možete isplanirati i nagradu nakon obavljenog zadatka. Hoće li to biti kava, šetnja ili igrica na mobitelu? Odaberite ono što vas motivira. Osim izvanjske nagrade, svakako se i pohvalite što ste prionuli poslu i dovršili ga. Iako zvuči čudno, samopohvale su jako bitne u procesu oblikovanja novih navika koje želimo postići.

 

Ako baš ništa ne ide, koristite pravilo od dvije minute

Obično je najveći otpor dok ne počnemo nešto raditi, zar ne? Poanta pravila od dvije minute je da je važno jednostavno početi! Svaka nova navika počinje od malih koraka pa tako i ova. Kada uspostavimo novu rutinu da jednostavno počnemo pa barem i na dvije minute, lakše ćemo usvojiti naviku gdje ćemo obavljati zadatak i puno dulje.

Kod pripreme za maraton, treninzi se počinju od manjih dionica. U protivnom samo dobijemo upalu mišića i vrlo nisku motivaciju za nastavak. Isto se može primijeniti i kod stvaranja novih navika.

Odgađanje je navika koja nije stvorena u jednom danu. Stoga ne postoji ni magičan štapić za njezino uklanjanje. Srećom, postoje strategije koje nam mogu pomoći da se s njom lakše nosimo.

Koja se vama pokazala od najveće koristi?