Pronalazak kalcifikata RTG ili ultrazvučnom dijagnostikom u bolnom ramenu, stopalu, ahilovoj tetivi ili na nekoj drugoj lokaciji unutar mišića, tetive ili ligamenta može biti početak dugog puta za pacijenta. Zašto i kako se kalcifikat našao tamo gdje je sada? Kako ga se riješiti? I najvažnije pitanje, je li upravo on odgovoran za bolove? Prva reakcija najčešće je nastojanje da se pronađe način kako bi se taj kalcifikat „razbio“ ili kako drugačije uklonio s mjesta gdje se nalazi. No, priča o kalcifikatima u sustavu za pokretanje nije tako jednostavna, niti je pronalaženje kalcifikata uvijek znak da je pronađen uzrok bolnog stanja. Kalcifikati u tetivama mogu nastati na dva načina, te ih tako i dijelimo- na degenerativne i reaktivne. Kada pod jakim povećanjem pogledate tetivu, vidjeti ćete da ona izgleda upravo kao špaga- mnogo niti gusto je i paralelno postavljeno jedna do druge. Degenerativni kalcifikati u osnovi su dio prirodnog procesa cijeljenja tetiva u tijelu. Naime, kako starimo, tako pojedine niti tetiva i ligamenata pucaju. Kako niti pucaju, tijelo ulaže kalcij na mjesta puknuća, smanjujući na taj način štetu. Takvi kalcifikati rijetko uzrokuju bolove ili druge nelagode, te ih nalazimo kao usputni nalaz u RTG snimkama ili ultrazvučnoj pretrazi na gotovo svim tetivama u tijelu. Reaktivni kalcifikati potpuno su druga priča, te je i njihov sastav drugačiji od degenerativnih, a najčešće se događaju upravo unutar rotatorne manšete na ramenu. Do danas nije razjašnjen uzrok njihova nastanka, iako se struka slaže da nisu uzrokovani traumom, te su vrlo rijetko posljedica sustavnih oboljenja. Uobičajen naziv za ovaj tip kalcifikata jest kalcificirajuća tendinopatija, te se ona dijeli u četiri faze: -Formativna faza- u kojoj poradi nepoznatog uzroka dolazi prvo do promjene u samoj tetivi, a potom i nakupljanja kalcija. U ovoj fazi kalcifikat nalikuje kredi za pisanje, a bolovi su uobičajeno konstantni i umjereni sa povremenim naglim i kratkotrajnim pogoršanjima. - Faza mirovanja - Jednom oformljen, kalcifikat ulazi u fazu mirovanja. Ona može, ali i ne mora biti bolna. U koliko je kalcifikat velik ili specifično smješten može uzrokovati ograničenje kretnji. - Resorptivna faza- Nakon određenog vremena (različitog od slučaja do slučaja) dolazi do upalne reakcije tkiva u okolini kalcifikata sa postupnom reapsorpcijom istog. U ovoj fazi, koja može biti i izrazito bolna, kalcifikat više liči na pastu za zube. - Postkalcifikacijska faza- Jednom kada je kalcifikat resorbiran, nastavlja se cijeljenje tetive, sa konačnim uklanjanjem ukupne simptomatologije. Kako je rame zglob sa najčešćom pojavnošću kalcificirajućih tendinopatija, tako je i mnogo znanstvenih podataka dostupno na tu temu. Dakle, kalcificirajuća tendinopatija ili jednostavnije, kalcifikat u ramenu tek je opis RTG ili ultrazvučne dijagnostike, i ne mora automatski predstavljati uzrok problema u ramenu. Štoviše, različite studije govore kako u općoj populaciji možemo pronaći kalcifikate kod svake pete osobe, starije od 20 godina. Nešto češće kalcifikati u ramenu pisutni su u žena. Isto tako, nešto češće pojavljuju se u desnom ramenu. Obostrani kalcifikati prisutni su kod nešto manje od 20% slučajeva, a najčešće se pronalaze kod službenika i kućanica (barem u Americi). Samo prisustvo kalcifikata ne znači da je rame bolno, niti da će ono u dogledno vrijeme postati bolno. Jedan dio kalcifikata prođe kroz sve četiri svoje faze bez ijednog simptoma. S druge strane, bolno rame na čijim su tetivama pronađeni kalcifikati treba detaljno biti pregledano od strane specijaliste ne bi li se utvrdilo da li sam kalcifikat uzrokuje bolove, ili bolno stanje uz ograničenje kretnji uzrokuju drugi procesi, nevezani za sam kalcifikat. Kada je kao uzrok simptoma determiniran sam kalcifikat, slijedi liječenje, o čemu više u slijedećem broju Burze.