Kvaliteta istarske vode nije na osobitoj razini. O tome se već i javno govori, popraćeno alarmantnim upozorenjima o sve većem pobolijevanju od mnogih teških bolesti. Zapravo, mnogi se pitaju KOLIKO VODOVODNA VODA DOPRINOSI EROZIJI ZDRAVLJA. Da li je dovoljno čista? Ili, da li je dovoljno PROČIŠĆENA OD EVENTUALNIH PRIMJESA? Da li dezinfekcija klorom znači da se nemamo čega bojati? Naime, postoji uvriježeno mišljenje da KLOR ČISTI SVE, pa stoga valjda i nije čudno da u Rijeci uvijek nanovo naglašavaju da u vodovodnu vodu ne dodaju ništa OSIM KLORA. Riječki izvori su izdašni i čisti. O zarazama putem vode ovdje baš niste čuli, zar ne? Uostalom, o kloriranoj vodi i ne kruže neke pretjerano loše informacije. Hm, kako da vam kažem da TAKVU VODU NITKO NE BI SMIO PITI? Možda se u njoj ne bi smjelo ni kupati. Zanimljiv pokus napravili su u Minnesoti. Embrije zdravih žaba naselili su u uobičajnu vodovodnu vodu. U, navodno, zdravu i kontroliranu vodu. Užasne stvari su se desile. Neke žabe su narasle bez nogu, neke su imale 6 nogu, a NEKE SU IMALE OKO USRED VRATA. Inače, deformirane žabe nađene su na više lokacija, ali UVIJEK U VEZI S VODOM IZ VODOVODA. Da li je to posljedica dodavanja fluora, klora ili nečeg trećeg sada je manje bitno. Notorna je činjenica da pijemo vodu s mnoštvom dodataka, kojih bi se morali itekako plašiti. Nitko ne želi inficiranu vodu. Dezinfekcija putem klora ubija većinu mikroorganizama, ALI NE I SVE. U Washingtonu su izdali upozorenje da visoka razina bakterija u kloriranoj vodi čini tu vodu neprikladnom za potrebe dijalize. Također, starije osobe i dojenčad izlažu se povećanom riziku. Dakle, klor djeluje koliko djeluje, ali samo na ŽIVE primjese. A što je s drugim dodacima? Nebrojene štetne materije, u većoj ili manjoj količini, pijete svakodnevno. Ostaci lijekova, pesticidi, radon, teški metali, ČAK I RADIOAKTIVNI OTPAD. Vodovodne mreže su, većinom, stare i dotrajale, dobrano načete zubom vremena. KOLIKO TOG STAROG MATERIJALA JE ODNIJELA VODA? Naravno, prema našim slavinama. Prisutnost PRIRODNOG klora u PRIRODNOM okruženju je minimalna. Dakle, proizvodi se u industrijskim uvjetima. Priča o toksičnosti klora ima DVIJE ISTINE. Gledano strogo teorijski, od klora nastaju BEZOPASNA sol i BEZOPASNA voda. No, TO JE ISTINA SAMO U KONTROLIRANIM LABORATORIJSKIM UVJETIMA. U stvarnosti, klor redovito dolazi u dodir s organskim nečistoćama u vodi. To dovodi do reakcija, putem kojih nastaju, između ostalog, vrlo opasni kloramini, koji ISKAZUJU KANCEROGENA SVOJSTVA. Žene koje dnevno popiju više od 5 čaša klorirane vodovodne vode imaju gotovo dvostruke izglede za spontani pobačaj u odnosu na žene koje piju filtriranu vodu. U bazenima s kloriranom vodom, klor dolazi u dodir sa znojem, mokraćom i kožnim stanicama. U zraku iznad zatvorenih bazena KONCENTRACIJA KLOROFORMA JE VELIKA. Mnogi znaju konstatirati da zrak SMRDI NA KLOR. Možda je nepotrebno i naglašavati da OTROVI PRELAZE U KRV I PLUĆA. Inhalacija kloroforma pogotovo je opasna u toplim kupkama. (U bazenima ili kadi, svejedno.) Tada koža djeluje poput spužve za otrovne spojeve klora. VIŠE KLORA ĆETE ABSORBIRATI TIJEKOM 10-MINUTNOG TUŠIRANJA, NEGO AKO POPIJETE 8 ČAŠA TE ISTE VODE. To iritira oči, sinuse, grlo, kožu i pluća, isušuje kosu i slabi imunitet. Djelovanje klora na organske materije izaziva slične kemijske reakcije u perilicama posuđa. Uređaj izbacuje 5-7 litara kontaminiranog zraka SVAKE MINUTE RADA. Kada otvorite vrata perilice nakon pranja, zapuhnut će vas respektabilni otrovni oblak. Zahvaljujući kloru, dnevno u naša tijela dolazi 300-600 PUTA više dioksina (nus-produkt klora) od neke tolerantne doze. Dobro, kupanje je relaksirajuće. Vodu se mora piti. Posuđe je čisto. A VAŠA PLUĆA? U nastavku čitajte: trovnje dioksinom, dugotrajna potrošnja klora i rak, izbjeljivanje papira klorom, kontaminacija okoliša, sigurnije alternative.