Psi kod kojih se razvije kolaps dušnika obično su predebeli i često imaju istovremeno prisutne i probleme sa srcem
Kolaps dušnika (traheje) je respiratorna bolest s kojom se susrećemo kod srednje starih pasa patuljastih i malih pasmina. Dušnik je organ koji je građen kao cijev, vrlo je fleksibilan, a smješten je između krikoidne hrskavice i mjesta iznad srca gdje se račva na lijevi i desni bronh. "Kostur" dušnika sačinjava 40 do 50 hrskavičnih obruča koji imaju oblik slova C. Ovi obruči međusobno su povezani ligamentima, a ostale strukture dušnika su mišići, vezivno tkivo i sluznica. Dušnik mora biti rigidan ako promatramo njegov promjer, dok uzdužno mora biti fleksibilan kako bi bili mogući pokreti vrata i glave. Rigidnost dušnika omogućavaju upravo hrskavični obruči, a njegovu fleksibilnost njihova povezanost elastičnim ligamentom.
Kolaps dušnika nastaje kada opisane strukture izgube svoju čvrstoću što dovodi do spljoštenosti šupljine dušnika. To dovodi do kašlja koji postaje kroničan te do otežanog disanja koje je jednako izraženo kod udaha i izdaha.
Najčešće se s ovim problemom susrećemo kod jorkširskog terijera, patuljastih pudli te malenih mješanaca. Psi kod kojih se razvije kolaps dušnika obično su predebeli i često imaju istovremeno prisutne i probleme sa srcem.
Intenzitet kašlja ovisi o tome koliki je dio dušnika zahvaćen kolapsom, koliko je kolaps uznapredovao te o tome da li je zahvaćen vratni ili prsni dio dušnika. Specifičan je kašalj koji podsjeća na glasanje gusaka.
Uzrok nastajanja ovog problema nije poznat , ali svakako se zna da je debljina jedan od predisponirajućih faktora. Kašalj se obično pojača kod stresa, jačeg fizičkog napora te kod manipulacija vratom kao što je potezanje psa koji je na uzici.
Pregledom dušnika vrlo lako ćemo izazvati napad kašlja pa treba izbjegavati pretjerano opipavanje dušnika ako sumnjamo na njegov kolaps. Ponekad je za postavljanje dijagnoze dovoljna klinička slika koja je vrlo specifična, a nekada su potrebne dodatne pretrage (RTG) kako bismo isključili druga oboljenja respiratornog sustava.
Kolaps dušnika stupnjujemo ovisno o tome koliko je kompromitirana šupljina dušnika. Terapija je u početku konzervativna, a sastoji se u davanju lijekova koji blokiraju kašalj, lijekova koji šire dišne puteve te po potrebi antibiotika. Oboljela životinja mora mirovati, treba izbjegavati stresne situacije, a svakako preporučujemo korištenje orme umjesto ovratnika. Jako je važno predebele pse staviti na dijetu jer samo smanjenje tjelesne težine dovodi do ublaženja simptoma.
Ukoliko konzervativna terapija nema efekta (obično kod kolapsa većeg stupnja), može se pristupiti operativnom zahvatu (kod nas ga ne obavljamo jer je tehnički izuzetno zahtjevan) kojim se pokuša povećati šupljina dušnika ili se čak ugrađuju umjetni obruči. Oporavak od ovakvog zahvata traje oko 14 dana, a i u postoperativnom tijeku najveći je problem kašalj. Stoga kašalj svakako nastojimo smiriti lijekovima.
