„Cijepljenje je sigurno i štiti nas od bolesti. Ako već i postoje neki rizici, oni su daleko manji od same bolesti.“ Ovo je prevladavajuće mišljenje, koje možete čuti u medijima. Što je, naravno, i mišljenje službene medicine. Nažalost, povijest cijepljenja nije baš tako ružičasta. Možda bi tragičnih slučajeva bilo manje, da postoji ŽELJA ZA RE-SAGLEDAVANJEM „VJEČITE ISTINE“. Iako se o tome krajnje rijetko i nerado govori, otkrit ću vam dio crnih stranica... Svojevremeno je dr Robert Mendelsohn, jedan od vodećih svjetskih pedijatara, rekao: „Upotreba živog ili mrtvog cjepiva zapravo POVEĆAVA, A NE SMANJUJE, mogućnost da vaše dijete oboli. Recimo, najbolji način da vaše dijete zaštitite od dječje paralize je NECIJEPLJENJE. Možda čudno, ali bolno istinito.“ Jeste li znali da cjepivo protiv zaušnjaka nosi RIZIK OD MENINGITISA? Ili da cijepljenje protiv ospica može izazvati ENCEFALITIS, kao i svojevrsno otvrdnuće moždane mase, koje GOTOVO UVIJEK ZAVRŠAVA FATALNO? Znate, obrana od ospica uopće nije bezazlen postupak. Osim navedenog, nus-pojave ponekad uključuju mentalnu retardaciju, konvulzije, paralizu i sljepilo. Ha, NISU LI OSPICE IPAK MANJE OPASNE? Prema časopisu Science, čak 26% američke djece, cijepljene protiv rubeole, OBOLJELO JE OD NEKE FORME ARTRITISA. Neki slučajevi zahtjevali su hospitalizaciju. VIRUS SE MOŽE IZOLIRATI U ZAHVAĆENIM ZGLOBOVIMA GODINAMA NAKON CIJEPLJENJA. Kako je rubeola najopasnija za nerođenu djecu, bilo bi logično da se uposlenici rodilišta, ali i svi ginekolozi, bez iznimke, podvrgavaju cijepljenju protiv rubeole. No, 90% njih odbija takav postupak. MOŽDA ZNAJU NEŠTO ŠTO MI NE ZNAMO. A svakako bi željeli znati. Prema američkim izvorima, kombinirano cjepivo DPT (difterija, hripavac, tetanus) UZROKUJE BAREM 1000 SMRTNIH SLUČAJEVA GODIŠNJE kod američke dojenčadi. Sada neću govoriti o pravoj eksploziji autistične djece, koja su oboljela NEDUGO NAKON NEKIH CIJEPLJENJA. Trend je toliko izražen, da ne može biti slučajan. Želite li riskirati, recimo, difteriju, koje više ionako nema, ili nešto puno, puno gore? U normalnim okolnostima, kontakti s mikroorganizmima i infekcija idu točno zacrtanim putem. Onako, kako je to priroda predvidjela. ULJEZI ĆE BITI PREPOZNANI, REGISTRIRANI I SPREMLJENI U MEMORIJU, pa će svaki njihov naredni pokušaj u startu biti deaktiviran. Stvorit će se imunitet. To će se, naravno, dogoditi i sa svakom zaraznom bolešću dječje dobi. Kako se radi o prirodnom i normalnom imunološkom odgovoru, samo mali dio tjelesnog imunološkog sustava (3-7%) bit će angažiran. Ostatak će biti spreman za druge izazove. Umjetna imunizacija je sasvim druga priča. TOKSIČNI SASTOJCI UŠTRCAVAJU SE DIREKTNO U KRVOTOK. To nije uobičajni tijek infekcije, pa se ni uobičajni kontrolni mehanizmi ne uspostavljaju. Ukratko, to nije normalna situacija. OKUPIRANOST IMUNOLOŠKOG SUSTAVA U TAKVIM OKOLNOSTIMA DOSIŽE 70%. To je loša okolnost, jer će tijelo ostati slabije zaštićeno od ostalih infekcija. Sklonosti alergijama i multiploj sklerozi također će narasti. Posljedica vjerojatno ima još, ali su nedovoljno ispitane. A jako je dobro poznato da je smrtnost od većine zaraznih bolesti VEĆ PALA ZA OKO 90% PRIJE UVOĐENJA SPECIFIČNOG CJEPIVA. A zna se i to da je nakon uvođenja cjepiva protiv dječje paralize, SMRTNOST U NEKIM REGIJAMA PORASLA I ZA VIŠE OD 100%. No, tada se pribjeglo statističkim manipulacijama, pa su slučajevi polia pretvarani u aseptički meningitis. Liječnici vjerovatno nisu mogli vjerovati da vide bolest, protiv koje imaju tako jako oružje. To bi bio krah jedne ideje, a to se nije smjelo dogoditi. Ni prije, ni danas.