Povrede kranialnog križnog ligamenta koljena vrlo su česte kod pasa. Može se raditi o istegnuću ligamenta ili pak dolazi do kompletnog pucanja ligamenta tzv. rupture. Obolijevaju psi svih veličina, no prednjače rasni psi, pa se vlasnici zbog toga često pitaju ima li ovo oboljenje nasljednu komponentu. Kod istegnuća ligamenta šepanje se javlja naglo ,ali je kratkotrajno te obično prođe bez ikakve terapije (ipak preporučujem mirovanje). Ako ovakvo šepanje ne prođe u roku od tjedan dana, već se nastavlja i prelazi u kronično šepanje, potrebne su pretrage kako bi se ustanovio točan uzrok šepanja . Kod rupture ligamenta šepanje je vrlo jako, koljeno je istegnuto, a cijela noga rotirana prema unutra. Pas se praktički uopće ne oslanja na bolesnu nogu. Do ovog problema nekada dolazi nakon traume, no u nekim slučajevima do povrede ligamenta dolazi iz čista mira. Kod traumatskog istegnuća promjene su prisutne samo na jednom koljenu, dok kod istegnuća ili rupture ligamenta koji nema veze sa traumom, promjene nađemo na oba koljena. One mogu biti različitog stupnja, ali su prisutne na obje noge. Prvenstveno se rendgenološki procjenjuju upalne promjene vidljive na kostima i mekim tkivima koljena. Studije (Aldo Vezzoni, Med.Vet., SCMPA, DECVS ) su pokazale da se netraumatska istegnuća ligamenta događaju češće kod nekih pasmina pasa nego kod drugih. U tu skupinu spadaju boxer, engleski buldog, newfaundland, doberman i rotvajler. Ono što predisponira pse ovih pasmina za ovo oboljenje je široki kut kojeg čine natkoljenica i potkoljenica, to jest, stražnja noga je u ovih pasa ravnija nego kod nekih drugih pasmina što dovodi do većeg biomehaničkog opterećenja na ovaj ligament. Rizik istegnuća/rupture povećava svakako prevelika tjelesna težina kao i ekstremne fizička aktivnost. Velika tjelesna težina predisponirat će i pse drugih pasmina za ovo oboljenje. Mišićavi, fizički aktivni psi predisponiranih pasmina prije će oboljeti od traumatske, dok predebeli psi istih pasmina, koji imaju slabu mišićnu masu, imaju veću predispoziciju za razvoj netraumatskog oboljenja kranijalnog križnog ligamenta. Za sada nije dokazana nasljedna predispozicija za istegnuće / rupturu kranijalnog križnog ligamenta, već su psi predisponirani samom građom tijela koja je poželjna po kinološkim standardima.