Jeste li sigurni da u žitaricama iz Ukrajine ne postoji solidna doza radioaktivnih ostataka iz Černobila? Ili da u ribi i soja sosu iz Japana nema radijacije iz Fukushime? Mislite da su se aflatoksini u mlijeku pojavili tek sada?
Manipulacija konjskim mesom, koja je trajala godinama, tek je kap u moru sličnih prevara. Neke je možda iznenadilo kada su saznali da se umjesto deklariranih paniranih lignji ponekad kriju panirane tripice. Ili da se med može napraviti i bez pčela (a možda takav med i kupujemo). Ili da ono što mislimo da je sušeni bakalar zapravo i nije bakalar, već neka druga (puno jeftinija) riblja vrsta. Jeste li sigurni da u žitaricama iz Ukrajine ne postoji solidna doza radioaktivnih ostataka iz Černobila? Ili da u ribi i soja sosu iz Japana nema radijacije iz Fukushime? Mislite da su se aflatoksini u mlijeku pojavili tek sada? Nije ih bilo i prije? Kao što je prolazila konjetina, tako prolazi i sve ostalo. Kontrole nešto vide, nešto ne vide, a nešto ne žele vidjeti. Dobro, obično se pazi da hrana nije očigledno pokvarena i tu možete biti relativno sigurni. Za sve drugo uzdajte se u sreću. A i u poštenje, koje tako lako nestane kada se okreće veliki novac. Jedan od čelnika kompanije Nestlé izjavio je da organski uzgoj nije baš najprihvatljivija solucija, uz istovremenu zdušnu potporu GMO ekspanziji. Bilo bi stvarno interesantno malo detaljnije pročešljati sastojke onoga što jedemo. Tek toliko da prodrmamo žabokrečinu i mulj, koji nam svakodnevno odsjedaju u probavnom traktu.
S obzirom na sve navedeno, otpornost ljudskog tijela je zapravo izuzetna. To je poput preživljavanja u najtežim okolnostima. Neko vrijeme će funkcionirati, ali denaturizirani udar ne može zauvijek ostati bez posljedica. Neke slabosti će prije ili kasnije eskalirati, CT snimke će potvrditi bolest. Zanimljivo je da u takvim okolnostima liječnici rijetko preporučuju iole primjetnije promjene u prehrani. Da ne talasaju previše i da ih pacijenti dodatno ne zamrze. Bolje je zadržati status quo i pustiti oboljelog da jede „što god mu ide“.
S obzirom da često kontaktiram s teškim bolesnicima, mogu reći da takva politika nerijetko znači i put bez povratka. Zar bi i moglo biti drugačije? Tijelo grca u otrovima, raspada se zbog dugoročnog zanemarivanja, vapi za zdravom hranom, a „rješenje“ se nalazi u rezanju organa i privremenom uklanjanju žarišta, koje će se ubrzo samo preseliti na novu lokaciju. Kao da gasite samo jedan ormar, iako je cijela kuća u plamenu. Kuća će izgorjeti, a spašeni ormar neće vam puno značiti, zar ne? Hoću reći da svaku bolest treba shvatiti kao sistemsku neravnotežu i kao takvu je tretirati. Tjelesnu zakiseljenost treba sanirati pod svaku cijenu. Recimo, rak se širi u okolno tkivo samo ako je pH na rubu tumora niži od 7,2. U alkalizirani okoliš nikada. Doslovno pitanje života i smrti.
