MMS oksidira pleomorfne organizme, koji su zaslužni za nastanak raka. „Krade“ im elektrone i zbog toga više ne mogu opstati. Svaka molekula MMS-a može preuzeti 5 takvih elektrona. U tom procesu rastvaraju se i molekule klor dioksida
Protivnici MMS-a vole isticati njegova (navodno) otrovna svojstva. Naravno, pri tome redovno zaboravljaju reći da MMS još nigdje nikada nije ubio (mada ga koriste desetine milijuna ljudi) i od njega se još nitko nije trajno razbolio. MMS ne ostavlja (poput gotovo svih lijekova) talog u organizmu. Blage nuspojave su moguće, ali one su mila majka prema djelovanju citostatika. U osnovi, MMS sačinjavaju vrlo razrijeđena otopina klor dioksida i voda. I tu treba nešto važno raščistiti. Klor dioksid se zaista koristi u proizvodnji industrijskih izbjeljivača, ali u gotovo 2.000 puta većim koncentracijama. (Podsjećam, citostatici su stvoreni na bazi iperita, bojnih otrova.) Ukratko, klor dioksid u MMS-u je toliko razrijeđen da je bilo kakva šteta isključena. Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) svrstava klor dioksid u kategoriju tvari kojima je dopušten kontakt s hranom. Opasne supstance svakako nemaju takvo dopuštenje.
Činjenica je da MMS napada i uništava sve vrste raka. (Naravno, ne mogu reći da će se svi izliječiti, ali mnogi hoće.) U osnovi svakog raka nalaze se patogeni, a MMS ih istrebljuje, gdje god da se nalazili. Jednostavno rečeno, MMS oksidira pleomorfne organizme, koji su zaslužni za nastanak raka. „Krade“ im elektrone i zbog toga više ne mogu opstati. Svaka molekula MMS-a može preuzeti 5 takvih elektrona. U tom procesu rastvaraju se i molekule klor dioksida. Sve što može ostati nakon djelovanja MMS-a je malo kuhinjske soli i vode. Ništa se neće akumulirati u jetri, bubrezima i drugim organima.
Osim bazičnog MMS-a, preporuča se (zbog jačeg ukupnog djelovanja) i kombiniranje s kapsulama MMS-2. U osnovi, tu se radi o hipokloričnoj kiselini, koju naše tijelo i inače priozvodi za borbu protiv patogenih mikroorganizama. Dodatkom samo povećavamo koncentraciju, odnosno pojačavamo djelovanje. Iako se radi o različitim materijama, princip djelovanja je sličan kao kod bazičnog MMS-a. Jednostavnost spojeva je osnovni razlog zašto ih farmacija ne koristi. Teško da bi tako nešto uopće mogli patentirati. A još teže bi se odrekli trenutno važećih skupih protokola. Cijena uobičajene terapije citostaticima mjeri se stotinama tisuća kuna.
Sljedeći put više o konkretnom protokolu za liječenje raka MMS-om. I još jedna važna napomena. Svi oboljeli trebaju sami, svojom voljom, odrediti koji je način liječenja za njih najbolji. Nije mi namjera nikoga odvraćati od medicinskih tretmana. Cilj mi je samo ukazati na opcije, koje se obično prešućuju.
