Trkačka potkoljenica u užem smislu ili medijalni tibijalni stres sindrom (MTSS) upalni je proces sa unutrnje strane donje trećine goljenice do kojeg dolazi poradi prenaprezanja na razini hvatišta mišića za kost. Postoji nekoliko pojavnih oblika ovog upalnog procesa. Prvi je svakako akutno stanje, u kojem je bolnost intenzivna i priječi oboljelog čak i u normalnom hodanju. Ona može i ne mora prijeći u subakutno stanje, u kojem su bolovi manje intenzivni, a pojačavaju se fizičkom aktivnošću i treningom. Lošim liječenjem, ignoriranjem bolova ili spletom drugih okolnosti subakutna upala može se nastaviti u kronično stanje koje se izuzetno teško liječi. Sama terapija od prve pojave simptoma pa do potpunog povratka u punu sportsku ili drugu aktivnost može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, pa čak i više od godinu dana, a sve u zavisnosti od tipa ozljede i njenog nivoa. Valja reći da postoji i takozvana tranzitorna bolna potkoljenica, u kojoj postoje svi simptomi upale, ali se posve spontano povlači nakon nekoliko dana mirovanja i u kasnijem se tijeku treninga ne pojavljuje. Upravo je to stanje odgovorno za često kasno javljanje sportaša na dijagnostiku i liječenje. Naime, u iščekivanju spontanog cijeljenja mnogi ozlijeđeni sportaši nastavljaju treniranje istim ili tek nešto smanjenim intenzitetom, što dodatno razvija upalu i povećava oštećenje mekih tkiva. Odmah po postavljanju dijagnoze, potrebno je smanjiti fizičku aktivnost ili je potpuno ukinuti. Uz tu zaštitnu mjeru valja sprovesti cijeli arsenal protuupalne terapije, od ledenih obloga, elastičnih povoja, limfne drenaže, pa do analgetika i protuupalnih lijekova (ako je nužno). Nakon nekoliko dana takve terapije slijedi cijeli arsenal fizioterapijskog liječenja, od elektroterapije, ultrazvuka, lasera, do magnetoterapije. U ovoj fazi započinje i kinezioterapijski tretman, dakle vježbanje. Ono će biti djelotvorno samo ako je individualno modificirano, što će reći da je prije njenog početka potrebno detaljno dijagnosticirati stanje na mišićnom i tetivnom sustavu potkoljenice, utvrditi nesrazmjere u snazi i fleksibilnosti, te ih nastojati sanirati. Općenito govoreći vježbe istezanja, vježbe snage i balansne vježbe poželjne su u ovom stupnju liječenja. Kritična faza ukupne terapije jest povratak u trening nakon smanjivanja simptomatologije. Ono mora biti izrazito polagano uz poštovanje svih preventivnih mjera. U kroničnih stanja, dakle u slučajevima u kojima simptomi traju i više mjeseci potrebno je zauzeti drugačiji pristup, pa uz sve spomenute metode uključiti i podražajne poput "cross friction" masaže, kojoj je cilj ubrzati oporavak degeneriranog tkiva tetive. Terapija udarnim valom može pomoći, ali sve to uz adekvatno vježbanje i puno funkcionalno liječenje. S obzirom da sportaši sa "spuštenim stopalima" imaju veću vjerojatnost za razvoj ovog sindroma, nošenje adekvatnih sportskih ortopedskih uložaka jest preventiva, kao i dio liječenja. Taping, ili popularna "bandaža" može pomoći u povratku u punu aktivnost. Isto tako, primjerena sportska obuća od velike je važnosti, a američki stručnjaci govore kako stare i iznošene tenisice nose posebnu opasnost za razvoj trkačke potkoljenice. Pri povratku u trening važno je sa trenerom provjeriti tehniku trčanja i skoka, te ju ispraviti kako bi se smanjio stres na mišićno-koštane pripoje. No, prije i iznad svega važno je poštivati sva pravila trenažnog procesa i dovoljno vremena odvojiti za zagrijavanje i razgibavanje, te poslije treninga za istezanje. Osim toga, povećanja fizičkog opterećenja trebaju nastupati dovoljno polako kako bi ih tijelo moglo apsorbirati bez ozljeda, kao što i odmor između treninga mora neizostavno biti dovoljno dug i kvalitetan poradi istog razloga. Slobodno mogu reći da jedino kroz suradnju sa trenerima na prevenciji i liječenju ove ozljede moguće je kako smanjiti broj ozljeda po sezoni, tako i skratiti liječenje već ozljeđenih sportaša. I na kraju molba. Nemojte se sami liječiti i nemojte čekati da trkačka potkoljenica prođe sama od sebe. To se može i ne mora dogoditi. U ovom drugom slučaju produžili ste liječenje najmanje dvostruko.