Postoje istraživanja koja govore da zbog lošeg odnosa prema lokomotornom sustavu pati i sam središnji živčani sustav, posebice mozak. U tom smislu, kondicija, posebice ona fizička, dobiva posve novo značenje


Sustav za pokretanje, kao poluga kojom održavamo zdravlje cijelog organizma, posebno je osjetljiv na vanjske podražaje. Izgrađen je tako da se razmjerno brzo može prilagoditi svemu što vlasnik od njega očekuje. Opteretite li ga više, povećat će se njegova izdržljivost. Uskratite li mu podražaje, on će se „ulijeniti“ te će se smanjiti njegova ukupna otpornost. Njegov će primjer slijediti i unutarnji organi, poglavito probavni trakt, srce, pluća, a zatim i sustav žlijezda s unutarnjim lučenjem. Postoje istraživanja koja govore da zbog lošeg odnosa prema lokomotornom sustavu pati i sam središnji živčani sustav, posebice mozak. U tom smislu, kondicija, posebice ona fizička, dobiva posve novo značenje.

Zato danas u općoj prevenciji bolesti gotovo uvijek krećemo od sustava za pokretanje. Njegovo „kondicioniranje“ u praksi znači iskorištavanje potencijala koje ima te, shodno tome, pokretanje i ostalih fizioloških potencijala organizma u cjelini.

Nisu tu toliko važni višak tjelesne težine ili povećane masnoće u krvi, a ponajmanje su važni estetski kriteriji (koji su podložni vremenskim i kulturološkim mijenama).

Radi se ponajprije o podizanju kvalitete življenja, s postizanjem ukupnog dinamičkog balansa cijelog organizma.

Zahvaljujući takvom pogledu na zdravlje, u posljednjih se dvadesetak godina promijenio i pristup liječenju mnogih bolesti, bolnih stanja i ozljeda. Dok je, i ne tako davno, mirovanje slijedilo kao sjena gotovo sve postupke liječenja, danas se ono spominje tek iznimno.

Što ranije pokretanje nakon ozljede, rani početak pune rehabilitacije i što brži povratak u razinu fizičke aktivnosti prije ozljede ili bolesti, postali su pisani i nepisani zakon gotovo svakog liječenja.

I dok smo prije znali reći da je ozljeda izliječena kada simptoma više nema, danas govorimo da je osoba zdrava kada se vratila u pun opseg prijašnjih aktivnosti. Polako, ali sigurno, medicina počinje sagledavati čovjeka kao cjelinu. U tom nastojanju, proces rehabilitacije, odnosno metode za povratak u dinamički balans, nezamjenjiva su poluga.