Već odavno se zna da se tumori sastoje od različitih vrsta stanica, koje imaju bitno različit „stupanj malignosti“. Najopakije su matične stanice, koje čine oko 1% svih tumorskih stanica
Onkologija je grana medicine koja najviše košta, ali, nažalost, ima i najmanje rezultata. To nije nikakva tajna. Metode koje postoje ne pomažu puno. Štoviše, svakim danom stižu vijesti da te metode samo dodatno pogoršavaju stanje.
Već odavno se zna da se tumori sastoje od različitih vrsta stanica, koje imaju bitno različit „stupanj malignosti“. Najopakije su matične stanice, koje čine oko 1% svih tumorskih stanica. Poput nekakve jezgre, od koje sve nastaje. Riječ je o besmrtnim stanicama, koje imaju mogućnost stvaranja drugih stanica raka i koje su zaslužne za stvaranje udaljenih metastaza. Opstaju nakon svih agresivnih terapija, jer imaju zapanjujuću mogućnost samoobnavljanja. Njihov potencijal je jednostavno zastrašujući.
Ranije se samo sumnjalo kakav utjecaj na matične stanice ima terapija zračenjem. Ali, zadnje studije su razotkrile da zračenje pretvara daleko manje zloćudne stanice raka u matične stanice. Drugim riječima, na zgarištu spaljenih „običnih“ stanica razvit će se dodatno sjeme zla. Upravo to je razlog da rak znatno brže napreduje nakon zračenja, bez obzira na eventualno privremeno smanjenje osnovnog tumora. Jednostavno, metastaziranje nakon zračenja znatno je olakšano zbog novouspostavljenog stanja, odnosno većeg udjela matičnih stanica unutar tumorske mase. Tako bolest napreduje van svih kontrola i sve terapije u kasnijim fazama bolesti su neučinkovite. Slijedeći istu logiku, zračenje tijekom mamografije povećat će malignost raka dojke, ako je prisutan. A postoje i izračuni da svaki mamograf povećava rizik od raka dojke za 5%. Htjeli to priznati ili ne, radi se o mehanizmu ranije smrti. Rak doslovno jede ljudsku rasu, a ispada da mu gorivo nadolijevamo sami.
Raku obično prethodi neki dugotrajni upalni proces, manjak kisika u stanicama, opterećenost otrovima iz hrane i okoliša te opća zakiseljenost organizma. Destruktivne misli, osjećaj bespomoćnosti, dugotrajna depresija i izostanak brige o samome sebi samo dolijevaju ulje na vatru. Klasični tretmani pogoršavaju svaku od navedenih stavki. Oni ništa ne liječe, već pucaju samo na simptome teške sistemske bolesti. Zbog toga gubimo utrku s rakom, bez obzira na periodične najave učinkovitijih rješenja u nekoj (dalekoj) budućnosti.
